Cilj ovog rada bio je produbiti razumijevanje socijalnih utjecaja na intrinzičnu motivaciju mladih nogometaša. Istraživanje je provedeno na uzorku mladih nogometaša kadetskog i juniorskog uzrasta, dobi od 15 do 18 godina (N = 152). Prikupljeni podatci uključivali su procjene rukovodećeg ponašanja trenera, motivacijske klime u nogometnim ekipama i intrinzične motivacije za bavljenje nogometom. Rezultati istraživanja pokazali su da je pozitivne interkorelacije mjera procjena specifičnih pozitivnih ponašanja trenera (trening i instrukcije, demokratsko ponašanje, socijalna podrška i pozitivna povratna informacija) moguće objasniti latentnim faktorom koji smo nazvali pozitivno ponašanje trenera. Pozitivne interkorelacije mjera procjena specifičnih negativnih ponašanja trenera (autokratsko ponašanje, neosjetljivost za osobnu dobrobit, negativna povratna informacija i usmjerenost na rezultat) moguće je objasniti latentnim faktorom koji smo nazvali negativno ponašanje trenera. Provedena je hijerarhijska regresijska analiza u kojoj je prvi blok uključivao pozitivno i negativno ponašanje trenera, a drugi motivacijsku klimu usmjerenu prema usavršavanju. Objašnjeno je 22% varijance intrinzične motivacije mladih nogometaša, pri čemu se kao statistički značajan negativan prediktor pokazalo negativno ponašanje trenera, a kao pozitivan motivacijska klima usmjerena prema usavršavanju. Analiza mehanizama djelovanja ponašanja trenera na intrinzičnu motivaciju pokazala je da je pozitivno ponašanje trenera imalo na intrinzičnu motivaciju neizravan pozitivan efekt posredovan motivacijskom klimom usmjerenom prema usavršavanju. Negativno ponašanje trenera imalo je izravan i neizravan negativan efekt posredovan motivacijskom klimom usmjerenom prema usavršavanju.