U ovom ćemo radu predstaviti studentski istraživački projekt „Eksperimentalni pristup koevoluciji jezika i kamenog oruđa“ u kojem smo istraživali vezu između izrade dvaju tipova paleolitičkog kamenog oruđa te evolucije uma i specifično jezika. O evoluciji uma i jezika dugo se u velikom dijelu tog područja raspravljalo samo u okvirima antropologije i arheologije. Međutim, u novije doba u te su se rasprave uključile i lingvistika, psihologija i neuroznanost. Jedna od istaknutih teorija jest tzv. tehnološka hipoteza koja pretpostavlja koevolucijsku vezu između paleolitičkog kamenog oruđa i jezika. S jedne strane, tehnološku hipotezu podupiru studije koje pokazuju uključenost određenih moždanih područja poput Brocinog područja i ventralnog premotoričkog korteksa tijekom izrade određenih tipova kamenog oruđa, pri čemu se ta ista područja na ovaj ili onaj način povezuju i s jezičnim funkcijama u mozgu. S druge strane, studije koje istražuju učinke pojedinih tipova prenošenja znanja na usvajanje izrade kamenog oruđa pokazuju da jezične upute ne facilitiraju usvajanje izrade. U našem projektu 13 je ispitanika bez prethodnog znanja izrade kamenog oruđa učilo izrađivati oldovanski sjekač i, uvjetno rečeno, musterijensko strugalo. Ispitanici su bili podijeljeni u verbalnu, u kojoj su od demonstratora dobili jezične upute, i neverbalnu skupinu, u kojoj je demonstrator podučavao s pomoću gesti. Ispitanici su riješili i bateriju neuropsiholoških testova u programu PEBL kojima su se testirali vizualna pažnja, vizuospacijalna obrada, planiranje, kognitivna fleksibilnost i jezična obrada. Rezultati preliminarno pokazuju da izrada strugala koje se načelno veže uz neandertalce zahtijeva veći vizuospacijalni i izvršni kapacitet u usporedbi s izradom sjekača, koje se uglavnom veže uz Homo habilisa i eventualno australopitecine. Rezultati ne pokazuju jasno postoje li razlike u usvajanju između verbalne i neverbalne skupine u obama zadacima. Preliminarni rezultati slažu se s dosadašnjim istraživanjima koja sugeriraju da su se pojavom ašelejena i/ili specifično Homo erectusa pojavile i kognitivne sposobnosti bliske onima današnjeg Homo sapiensa, a koje potencijalno uključuju i komunikacijske sposobnosti koje podsjećaju na jezik. Projekt je financiran iz sredstava Odsjeka za arheologiju i Odsjeka za lingvistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Voditelj projekta bio je Petar Gabrić. Suradnici na projektu bili su Marko Banda, prof. dr. sc. Ivor Karavanić i Luka Bulian.