| Sažetak | Tradicijska glazba Istre, kanat, tarankanje, bugarenje i diskantno dvoglasje, uz zajednički nazivnik - stil tijesnih intervala - dio su žive glazbene prakse, a mnogi stanovnici smatraju je vrijednim kulturnim izričajem i važnim dijelom identiteta. Izvedbe tijekom privatnih druženja i neformalnih okupljanja, svadbi, smotri i festivala te drugih javnih nastupa pokazatelj su kulturne različitosti. Na temelju dosadašnjih istraživanja i poznavanja stanja na terenu suvremenim antropološko-muzikološkim pristupima i metodama, obrazložena je glazbena praksa Istre kao specifičan način glazbene komunikacije na razini predložaka, načina izvođenja, izvođačkih skupina, načina učenja, konteksta glazbovanja te recepcije - vrednovanja. Isto tako, u radu je protumačena otpornost glazbenog sustava, uzimajući u obzir širi kulturni, društveni i povijesni kontekst u kojem se promjene mogu pouzdanije pratiti od druge polovice 20. st. otkad je gradivo dobro dokumentirano. Rad odgovara na pitanja: Što motivira ljude na izvedbu starih napjeva i što im znači dvoglasje tijesnih intervala? Kako drugi načini glazbovanja utječu na ovaj sustav? Postoji li bimuzikalnost, koji izvedbeni stilovi dijele, a koji povezuju? Zašto su se neki glazbeni fenomeni zadržali dok su drugi nestali ili se sveli na naznake negdašnjih praksi. Također, ukazuje na relevantnost nematerijalne kulture kao „žive tradicije“. Isto tako, pokazuje kako se oblik i smisao glazbenog fenomena prilagođavao te uspio prilagoditi novim društvenim realnostima, te na taj način doprinosi spoznavanju funkcije rekontektstualiziranih običajnih praksi u svakodnevnoj kulturi današnjice. Glazbovanje istarskog prostora specifičan je svijet stilova različitih od prevladavajuće prakse, usto je simbol regionalnog identiteta. Tradicijska glazba Istre proučena je u svim svojim oblicima, prilagodbama funkcija, poimanju estetike, vrednovanju nositelja, položaju i statusu glazbenika, te koliko su emska poimanja izražena, svjesna i sustavna, a koliko u području unutarnjeg osjećanja i djelomičnih slutnji. |
| Sažetak (engleski) | Traditional Istrian music, kanat, tarankanje, bugarenje and two-voice descant – all having in common narrow intervals, is a part of living music practice and many citizens consider it a valuable cultural expression and an important part of the identity. Performances during various private occasions and informal gatherings, weddings, ceremonies and different festivals are clear examples of cultural differences. The explanation of music practice in Istria as a specific way of musical communication that include ways of performance and studying, performing groups, context of music-making and reception – evaluation, it was explained based on past researches and understanding of this field as well as on the contemporary anthropological and musical methods. The resistance of this music system is explained considering broader cultural, social and historical context where changes could be observed since the mid-20th century because the material is well documented from that time. This work is focused on giving answers the following questions: What motivates people to perform old melodies and what they mean by the two-voice narrow intervals singing? How do other ways of music affect this system? Is there bi-musicality, which of the performance styles divides and which of them connects? Why are some musical phenomena retained while others disappeared or were reduced just to indicating the former practice? The research points to the relevance of intangible culture as a “living tradition”. It also shows how the form and meaning of the musical phenomenon has adapted and succeeded in adapting to new social realities, thus contributing to the realization of the function of recontextualized customary practices in the everyday culture of today. Music of the Istrian area is a specific world of styles different from the prevailing practice, also a symbol of regional identity. The traditional music of Istria has been studied in all its forms, adjustments of functions, understanding of aesthetics, evaluation of the bearer, position and status of musicians, and how emic understandings are expressed, conscious and systematic, and how much in the area of internal feeling and partial hunches. |
