Spaljivanje knjiga je jedan od načina cenzure pisane riječi i slobodnog mišljenja. Jedno od najpoznatijih spaljivanja knjiga dogodilo se u nacističkoj Njemačkoj, pod okriljem antisemitizma i jakog nacionalizma. Naime, službena vlast odlučila je očistiti nacionalni jezik i kulturu i afirmirati njemačke vrijednosti, očistiti ih od stranih utjecaja. Ovaj rad će staviti naglasak na prikaz događaja koji su eskalirali 10. svibnja 1933. godine, kad su studenti u raznim sveučilišnim gradovima diljem Njemačke palili na lomačama hrpe knjiga koje su bile protivne 'njemačkom duhu'. Vodeći događaj te noći bio je u Berlinu, gdje je uz paljenje knjiga, njemački ministar propagande Joseph Goebbels držao govor okupljenoj masi, koja je salutirala i pjevala nacističke himne. U radu će biti spomenuta pravila i glavni principi po kojima su se nacisti vodili prilikom odabiranja koje knjige treba spaliti, a također će biti navedeni i primjeri knjiga i autora čija su djela bila spaljivana. Među desecima tisuća spaljivanih knjiga našle su se mnoge knjige među kojima je na prvi pogled teško naći bilo kakvu poveznicu – od marksističkih i socijalističkih knjiga pa sve do naslova poznatih svjetskih autora poput Ernesta Hemingwaya, Arthura Schnitzlera i Marcela Prousta.