Ovaj se rad bavi javnim životom suvremene hrvatske književnosti u razdoblju globalne ekonomske krize koja je u svijetu i u Hrvatskoj započela 2008. godine, a čije se posljedice osjećaju do neposredne suvremenosti u vidu reduciranog kritičkog govora o književnosti, smanjenog broja tiskanih djela i pada interesa za književnost u odnosu na početak prvog desetljeća 2000-ih godina. Sintagma "javni život književnosti" koristi se u značenju u kojem je u svojem tekstu "The Public Life of Literature" (2001.) koriste D. Carter i K. Ferres, a označava razne načine na koje književna djela cirkuliraju u društvu i u medijima. U uvodnom dijelu rada predstavit će se osnovne teorijske pretpostavke kulturalnih studija prema kojima književna proizvodnja u suvremenim zapadnjačkim društvima funkcionira po načelima kapitalističke proizvodnje, zbog čega bi se studije književnosti, između ostaloga, trebale baviti i proučavanjem proizvodnje, cirkulacije i konzumacije književnih djela u društvu. U središnjem dijelu opisat će se kako je kriza utjecala na izdavačku djelatnost, na književne nagrade te na organizaciju književnih manifestacija. Nadalje, proučit će se kako je komercijalizacija književnosti utjecala na kritički govor o književnosti u medijima namijenjenim uglavnom široj publici. Na primjerima romana "Hotel Zagorje" Ivane Bodrožić i "Brdo" Ivice Prtenjače pokušat će se opisati nedostaci suvremene književne kritike poput dominacije senzacionalističkog i reklamnog diskurza te izostanka ozbiljnijih stručnih osvrta na sama djela. Cilj ovog rada je ukazati na neke probleme u javnom životu suvremene hrvatske književnosti koji su povezani s ekonomskim sustavom u kojem ona nastaje i koji utječu na stavove čitalačke publike o njoj.