| Sažetak | U radu je obrađena tema Osoba i vjera u fenomenologiji religije Bernharda Weltea (1906. – 1983.). Temeljni okvir, a koji je ujedno poslužio i kao podloga prvom dijelu rada, jest Welteovo djelo Gesammelte Schriften I/1 Person objavljeno 2006. godine. U cjelini o Osobi istog djela Welte predstavlja svoje viđenje ljudskog postojanja i fenomene koji su uz to postojanje vezani te slijedom toga iznosi originalni koncept ljudske osobe u cjelini. Taj je koncept na tragu aristotelovsko-kršćanske ideje o čovjeku, međutim Welte ovu sliku o čovjeku u bitnom obogaćuje i posuvremenjuje, pri čemu to obogaćenje ni po čemu ne odudara od netom navedene klasične ideje. To se obogaćenje sastoji u Welteovoj razradbi osobe u kontekstu razgovora, jezika, kršćanstva i svijeta općenito, pri čemu čitavim izlaganjem dominira tema dijaloga. Nadalje se iznimno važnom pokazala tema odlučnosti i slobode još jednog istoimenog Welteova spisa Odlučnost i sloboda iz 1966. godine gdje on promišlja o slobodi kao čovjekovoj duhovnoj kategoriji i uz nju vezanoj savjesti kao čovjekovu duhovnom putokazu prema dobru. Teme nade, straha i tjeskobe također su kod Weltea vezane uz ljudsko postojanje. U konačnici ovaj filozof promišlja o ljudskom postojanju kroz prizmu igre i sreće. Sloboda je vezana u Weltea uvijek uz ljudsko postojanje i neodvojiva je od njegova bivstvovanja. U drugom dijelu rada krucijalno Welteovo djelo koje se obrađuje jest Filozofija religije koja je objavljena na hrvatskom jeziku 2016. godine. Welte ovdje promišlja o temeljnim pojmovima i stvarnostima vezanim uz pojam vjere i poglavito njezina izvršenja. Na samom početku drugog dijela riječ je o trenutku kada Welteova filozofija religije 1949. godine postaje fenomenologijom religije, pri čemu je dan svojevrsni uvod u fenomenološku filozofiju uopće. Srž drugog dijela, odnosno cjeline rada jest tema Boga kao začetnika religije te s njim čovjekova odgovora koji je sadržan u vjeri i njezinu izvršenju. Ovdje se također dotičemo i njemačkog mistika M. Eckharta koji je u svojim filozofsko-teološkim djelima predstavljao nadahnuće Bernhardu Welteu. Kao istinski filozof religije, Welte nije zaobišao ni njezine suprotnosti od kojih je ateizam najizraženiji. Stoga završne dijelove rada posvećujemo upravo ovoj temi, pokušavajući dati barem djelomičan odgovor na tako staro, ali i tako novo pitanje je li govor o Bogu i vjerovanje Njemu (još) uvijek moguć unatoč kaotičnosti i zlu koje je prisutno u svijetu. S Bernhardom Welteom smo zaključili da je to moguće. |
| Sažetak (engleski) | This disertation wishes to explore the topic of The Person and The Faith in Bernhard Welte’s Phenomenology of Religion (1906-1983). The basic framework used as the basis for the first part of the paper is Welte's work Gesammelte Schriften I / 1 Person published in 2006. In Wlete’s work in the part where he talks about the person, Welte presents his view of human existence and the phenomena associated with that existence, which consequently amount, to Welte’s original concept of the human person, a person as a whole. Welte’s concept is in line with the Aristotelian-Christian idea of man, and as Welte explores the classical idea of man as a person, he polishes the classical idea which philosophically speaking brings it up to date, enriching it by expanding it and making it more modern. The enrichment Welte brings consists in the dialogue in which one can elaborate the person in the context of Conversation, Language, Christianity, and The World. In regard to the person the theme of determination and freedom proved to be extremely important, which is discussed in another of Welte's 1966 writings, entitled Determination and Freedom, where Welte reflects on freedom as man's spiritual category and with it associated conscience as man's spiritual compass towards good. With that, in Welte’s philosophy the themes of hope, fear, and anxiety also relate to human existence. Ultimately, Welte contemplates human existence through the prism of games and happiness, where freedom is tied with human existence and is inseparable from man’s existential situation. In the second part of this disertation, Welte's crucial work Philosophy of Religion is examined, where Welte reflects on the concepts and realities related to faith especially those that relate to exercising faith. At the beginning of the second part, Welte's coining the term The Philosophy of Religion, being examined, as the term since he coined in 1949. later becomes known as the phenomenology of religion, which provides a good basis to introduce a philosophical- phenomenological of perspective of The Person and The Faith. The core of the second part of this dissertation explores the theme of God as the originator of religion and Man as the one whose answer to God’s call is contained in faith and its execution. In this part the philosophy of the German mystic M. Eckhart will be explored as his philosophical and theological works were an inspiration to Bernhard Welte. As a true philosopher of religion, Welte also examined atheism, in terms of religious expression, to which the last parts of this work will be dedicated to, in trying to give, at least in part, an answer to the phenomenon of atheism, and to the question whether talking about God and believing in Him is (still) possible despite the chaos and evil that is present in the world. |
