U ovom preddiplomskom radu bavit ću se Hitchcockovim stilom, opusom, analizom nekih od reprezentativnih filmova koje sam izabrao, te vremenskim fazama kroz koje je prolazio i koje su utjecale na njegov narativni stil. Prvo ću se osvrnuti na knjigu Françoisa Truffauta Hitchcock/Truffaut iz koje bih iznio neke osnovne i općenite informacije o samom filmskom redatelju Alfredu Hitchcocku. Knjiga se sastoji od predgovora, uvoda, a potom na red dolazi interview (verbalni maraton) od pedeset sati između Truffauta i Hitchcocka. Alfred Hitchcock je za svoga života napravio pedeset i tri filma. Na tom broju se zaustavio zato što su mu i zdravlje i moral bili narušeni, te mu više nisu dopuštali da stvara dalje. No filmovi iz kasne faze (pedesete i šezdesete godine) su mu bili najuspješniji i upravo se tada nalazio na vrhuncu svog stvaralaštva i uspjeha, a razlog tomu je vjerojatno iskustvo koje je stekao u prethodnim fazama. No američka i europska kritika mu je zavidjela na uspjehu, te mu je zato sve filmove loše ocjenjivala. U ovoj knjizi ga je, kako i sami vidimo kad čitamo, Truffaut branio kad god bi mu novinari postavili neko škakljivo pitanje. On je smatrao da se samo španjolski filmaš Salvador Dali može mjeriti s Hitchcockovim radom. Hitchcock je počeo biti prihvaćan od strane kritičara tek krajem šezdesetih, a nove generacije filmoljubaca su s užitkom gledali njegove filmove od kojih im je najdraži bio klasik “Psiho”. Filmove je stvarao s izuzetnom pažnjom i s posebnom strašću. Opseg se protezao od nijemih engleskih filmova pa sve do holivudskih filmova u boji.