Cilj: U međunarodnim znanstvenim i društvenim krugovim pitanje istraživačkih podataka aktualna je tema proteklih desetak godina. Različiti inozemni primjeri usustavljanja podrške za upravljanje istraživačkim podacima govore nam kako je prepoznati važnost istraživačkih podataka u svrhu njihove vidljivosti i distribucije odličan alat za razvoj znanosti i društva općenito, za smanjene troškova istraživanja, gdje je to moguće, i za povećanje suradnje između pojedinaca i institucija. Svrha je ovog rada objasniti osnovne pojmove te dati pregled definicija o istraživačkim podacima, objasniti otvoreni pristup i otvorene istraživačke podatke te analizirati rezultate istraživanja provedenog među zaposlenicima Instituta Ruđer Bošković o njihovim navikama i praksama upravljanja istraživačkim podacima koje prikupljaju u svojem radu. Metodologija: Odgovori su prikupljani metodom upitnika koji je poslan na sve djelatnike Instituta Ruđer Bošković, a za ispunjavanje je bio dostupan dva tjedna. Postavljenja su četiri istraživačka pitanja na teme prikupljanja i dijeljenje istraživačkih podataka, objavljivanja u otvorenom pristupu, o otvorenom pristupu istraživačkim podacima općenito o željenim i potrebnim edukacijama iz spektra tema o istraživačkim podacima. Rezultati: Odgovori o dijeljenju i pohranjivanju istraživačkih podataka razlikuju se obzirom na zavod i područje znanosti i/ili znanstvenih interesa zaposlenika Instituta. Iz rezultata je vidljivo da je znanje o pohranjivanju i arhiviranju podataka u otvorenom pristupu ograničeno i obilježeno strahom od dijeljenja sa širom zajednicom. Ipak, svi ispitanici zainteresirani su za dodatne edukacije o istraživačkim podacima i sigurnom dijeljenju te se u tome vidi želja za prevladavanjem i usklađivanja sa zahtjevima financijera i donositelja politika.