Nakon smrti Francesca Robbe (1757.), njegovu je radionicu, zajedno s preostalim nedovršenim narudžbama za Zagrebačku katedralu, preuzeo Francesco Rottman. Rottmanova je radionica djelovala u drugoj polovici XVIII. stoljeća, a u Zagrebu joj se pripisuje nekolicina djela. Zajedno sa svojim pomoćnikom, Rottman je dovršio oltare svetih Gervazija i Protazija, Presv. Trojstva i sv. Emerika naručene još početkom stoljeća za katedralu. Od njih je očuvan samo oltar sv. Emerika koji se danas nalazi u crkvi sv. Ivana Krstitelja na Novoj Vesi, dok su preostala dva oltara očuvana tek u fragmentima što otežava potvrdu Rottmanova autorstva. U osmom je desetljeću XVIII. stoljeća ovaj venecijanski kipar ponovno iz Slovenije došao u Zagreb kako bi opremio crkvu Pohoda Blažene Djevice Marije na Dolcu gdje mu se pripisuju glavni oltar, četiri bočna oltara te propovjedaonica. Komparacijama je utvrđeno da je skulpture i oltare radio Rottman te da se na pojedinim djelima osjeća udio njegova pomoćnika. Za Rottmana je karakteristično klasicističko smirivanje i pojednostavljivanje uz prisutnost barokno dinamizirane draperije te ekspresivne fizionomije lica. Na njega je najviše utjecao rad Francesca Robbe, ali osjećaju se i utjecaji njegova učitelja Giuseppea Torretija te drugih velikih kiparskih ličnosti druge polovice XVIII. stoljeća.