Naslov Filmska fotografija u Hrvatskoj : Doprinos Tomislava Pintera igranome filmu u 1960-ima
Naslov (engleski) Cinematography in Croatia : Tomislav Pinter’s Contribution to Feature Film in the 1960s
Autor Lucija Furač
Mentor Lovorka Magaš Bilandžić (mentor)
Član povjerenstva Frano Dulibić (predsjednik povjerenstva)
Član povjerenstva Patricia Počanić (član povjerenstva)
Član povjerenstva Lovorka Magaš Bilandžić (član povjerenstva)
Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet (Odsjek za povijest umjetnosti) Zagreb
Datum i država obrane 2021-09-30, Hrvatska
Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana UMJETNIČKO PODRUČJE Filmska umjetnost (filmske, elektroničke i medijske umjetnosti pokretnih slika) Filmska fotografija
Sažetak Tomislav Pinter (1926. – 2008.) bio je hrvatski najnagrađivaniji filmski snimatelj. U ovome radu, nakon što se utvrđuje pojam filmske fotografije i promišlja složenost koncepta njenog autorstva, razmatra se petnaest igranih filmova koje je snimio tijekom 1960-ih. Predloženu podjelu Pinterovog opusa na dominantno klasične filmove s jedne strane (klasični stil Kote 905, Abecede straha, Dvostrukog obruča i Službenoga položaja u prvoj polovici desetljeća, zatim Čovika od svita i Ronda sredinom te Bitke na Neretvi na samome kraju) i dominantno modernističke s druge (modernizam Pravog stanja stvari, Prometeja s otoka Viševice i filmova Tri i Ključ: II. Čekati sredinom desetljeća te Ponedjeljka ili utorka, Skupljača perja i Breze u drugoj polovici) ne treba shvatiti strogo, nego kao smjernice za razumijevanje odabira pojedinih tehničkih rješenja.
Pregledom osobina Pinterove fotografije u nabrojanim filmovima, moguće je zamijetiti snimateljev napredak u upotrebi svjetlosti, izniman osjećaj za kompoziciju, razumijevanje paradigmatskoga potencijala kadra ostvarivog u montaži, poseban interes za sitne geste ruku i mimiku lica glumaca te općenito nenametljiv rad kamere, bez privlačenja pažnje na njene tehničke mogućnosti nauštrb samoga snimanog sadržaja. Pinter se isticao u odnosu na veliku većinu svojih kolega suvremenika fokusom na unaprijeđenje svojih vještina, posebno što se tiče oblikovanja svjetla, općenitom tehničkom inovativnošću i spremnošću na eksperiment. Među prvima je u regiji radio s bojom i koristio pojedinu snimateljsku opremu.
Pinter je sudjelovao u nekim od najvažnijih projekata ne samo hrvatske, nego i jugoslavenske kinematografije uopće, što mu je krajem 1960-ih otvorilo put i do važnih međunarodnih suradnji. Bez obzira što se te godine povezuju s dominacijom autorske režije te iako se Pinter rado prilagođavao originalnim zamislima redatelja, itekako je pridonosio konačnim produkcijskim odlukama. Kontinuirano je pratio suvremena zbivanja u vrhovima svjetske kinematografije, a Pinterov rad obilježava i utjecaj likovne umjetnosti, osobito slikarstva Jana Vermeera i Miljenka Stančića. Citirao je i hrvatsko naivno slikarstvo.
Sažetak (engleski) Tomislav Pinter (1926-2008) was the most awarded Croatian cinematographer. In this paper, after the concept of cinematography is defined and the complexity of the concept of its authorship considered, fifteen feature films Pinter had made during the 1960s are analyzed. The proposed classification of Pinter's oeuvre into predominantly classic films on the one hand (the classic style of Point 905, Alphabet of Fear, Double Circle, and Official Position in the first half of the decade, then that of Man of the World and Roundabout in the middle of it, and that of Battle of Neretva at the very end of the decade) and predominantly modernist ones on the other (the modernism of The True State of Affairs, Prometheus of the Island, Three, and The Key: II, Waiting in the middle of the decade and that of Monday or Tuesday, I Even Met Happy Gypsies, and The Birch Tree in the second half of it) should not be understood strictly but as a guideline for understanding the choice of the cinematographer’s specific technical solutions.
By reviewing the characteristics of Pinter’s cinematography in these films, it is possible to notice his progress in managing the lighting tools, exceptional sense of composition, understanding of the frame’s paradigmatic potential enabled by editing, special interest in small hand gestures and facial expressions of actors, and generally unobtrusive camera work that does not accentuate the machine’s technical capabilities to the detriment of the recorded content itself. Pinter stood out from the vast majority of his fellow contemporaries by focusing on improving his skills, especially in terms of light design, overall technical innovation, and willingness to experiment. He was among the first ones to work with color in the region and to use certain shooting equipment.
Pinter participated in some of the most important projects not only in Croatian but also in Yugoslav cinema in general, which in the late 1960s enabled him access to important international collaborations. Regardless of the fact that those years are commonly associated with the dominance of authorial directing, and although Pinter was happy to adapt to the original ideas of the directors, he certainly contributed to the final production decisions. He continuously followed what was going on in the top-level world cinema. Pinter’s work is also marked by the influence of fine arts, especially the paintings of Jan Vermeer and Miljenko Stančić. He also quoted Croatian naive painting.
Ključne riječi
filmska fotografija
film
Tomislav Pinter
1960-e
Ključne riječi (engleski)
cinematography
film
Tomislav Pinter
the 1960s
Jezik hrvatski
URN:NBN urn:nbn:hr:131:084277
Studijski program Naziv: Povijest umjetnosti (dvopredmetni); smjerovi: istraživački, nastavnički Smjer: istraživački Vrsta studija: sveučilišni Stupanj studija: diplomski Akademski / stručni naziv: magistar/magistra povijesti umjetnosti (mag. hist. art.)
Vrsta resursa Tekst
Način izrade datoteke Izvorno digitalna
Prava pristupa Otvoreni pristup
Uvjeti korištenja
Datum i vrijeme pohrane 2021-10-22 06:37:08