Povijesni grad Varšava nastaje u srednjem vijeku na obroncima rijeke Visle, a nedugo nakon osnivanja prvih naselja formiran je i njegov urbanistički plan kakav nam je poznat i do današnjeg dana. Starim gradom dominira Trg Starog grada čija funkcija kroz povijest nije uvijek bila u glavnom fokusu građana kao ni funkcija cijele četvrti Stari grad. Specifična izgradnja cijele četvrti i Trga doživljava svoj vrhunac početkom XVIII. stoljeća kada većina takozvanih kamienica dobiva finalni izgled arhitektonskog plašta kao i raspored prostorija interijera te je to razdoblje znano kao zlatno doba Varšave. Iako Stari grad kroz povijest gubi na značaju, on nikako nije izgubio vrijednost u očima arhitekata, povjesničara umjetnosti, konzervatora, a najmanje građana. Razdoblje II. svjetskog rata pokazalo je tu činjenicu istinitom i iako je jedan od ciljeva njemačkih sila bio u potpunosti izbrisati poljsku kulturu, poljski narod, predvođen stručnjacima na polju očuvanja spomeničke baštine, uspio se, nakon silne štete koja je učinjena gotovo svim gradovima, vratiti u život. Podzemne organizacije nisu gubile vrijeme te su se planovi obnove Varšave počeli razrađivati još za vrijeme trajanja rata. Po završetku rata stavovi su bili podijeljeni, ali je na kraju ipak odlučeno kako će se Stari grad u potpunosti rekonstruirati prema poznatoj dokumentaciji i silnim inventarizacijama koje su provođene prije, a i za vrijeme rata. Ovaj iznimno veliki zahvat osigurao je Varšavi mjesto na UNESCO-vom popisu zaštićene svjetske baštine i iako su mišljena bila podijeljena i prije i nakon obnove pa i danas, svi se mogu složiti kako se radi o jedinstvenom i iznimno velikom pothvatu. Ovaj rad će ga približiti kroz jedan segment cijele četvrti, a to je Trg Starog grada. Opis svake pojedinačne kamienice koje se nalaze uz Trg pokušat će približiti odluku o potpunoj rekonstrukciji grada te podignuti tešku zavjesu s ove teme o kojoj je do sada uglavnom poznato samo kako je jedinstven primjer poratne obnove.