Ideja je bila da se ova knjiga napiše kao konkretna kritika i analiza tzv. “jezičnog savjetodavstva” u Hrvatskoj. Cilj je bio analizom korpusa savjetodavnih tekstova ukazati na proizvoljnost tzv. “jezičnih savjeta”, neosnovanost jezičnih zabrana i sveopće mistificiranje problematike jezične upotrebe, a koje je redovito u potpunom sukobu s onime što se u lingvistici tokom zadnjih stotinjak godina znanstveno shvatilo i dokazalo o jezičnim pojavama. Iz te je prve namjere nastao sadašnji drugi glavni dio knjige, pod nazivom Anatomija hrvatskog preskriptivizma. Iako je to u konačnici postao drugi dio knjige, ona se može početi čitati i od toga dijela, kako bi se odmah na konkretnim primjerima vidjelo o čemu je riječ, da bi se tek nakon toga vratilo teorijskom pregledu na početku. Prvotno je zamišljeno da će knjiga, prije samih analiza, imati samo kraći uvodni, teorijski dio, no taj je uvodni dio s vremenom narastao na njezin veći dio i sada čini prvi glavni dio knjige, pod nazivom Preskriptivizam i ideologija standardnog jezika. U njemu dajemo pregled temeljnih spoznaja o komunikaciji, jezičnoj varijaciji te o standardnim i nestandardnim varijetetima, a koje se ne mogu zanemariti u argumentiranim raspravama o pitanjima jezične politike i planiranja. Prije tog dijela nalazi se kraći Uvod, a na kraju su knjige kraći tekst Prije zaključka i Zaključak. (Iz Predgovora)