Pragmatistička filozofija Johna Deweyja izlaz iz tradicionalne dualističke filozofije nalazi u integraciji mišljenja i činjenja, odnosno transakciji čovjeka i svijeta. Čovjek istraživanjem iskustvenog materijala postavlja hipoteze koje praktično provjerava kako bi riješio problem s kojim se susreće. U obrazovanju mišljenje i činjenje također valja gledati kao integrirani princip. Učenici trebaju učiti kroz neposredno iskustvo, eksperimentirati i istraživati, a suočeni s problemom samostalno oblikovati hipoteze koje će praktično ispitati. Richard Rorty preuzima Deweyjeve antitradicionalističke zahtjeve, ali iskustvo zamijenjuje jezikom. Svijet opisujemo uvijek na različite načine u različite svrhe. S obzirom na to da nijedan opis nije bliži stvarnosti od onog drugog, stalno treba težiti novijim i boljim opisima, odnosno edifikaciji. Svatko je pozvan da sa svojim nesumjerljivim opisom (vokabularom) sudjeluje u trajnom razgovoru. U obrazovanju, procesu socijalizacije, učenike treba izlagati različitim vokabularima i opisima o kojima mogu voditi plodne razgovore. Na koncu ne bi trebalo prihvaćati jedan konačni vokabular, već u procesu individualizacije ironično propitati prethodni proces socijalizacije. Izokrenuta nastava nastavna je strategija koja kombinira tradicionalne nastavne metode i tehnologiju. Mjestimice se podudara s nekim teorijskim postavkama Deweyja i Rortyja, prvenstveno u odbacivanju transmisijskog nastavnog modela, nastavi kao istraživanju i njegovanju individualiteta učenika.