Analizom sedam filmova braće Coen rad postavlja glavne odlike njihove autorske poetike. Iako postmodernistički filmaši, koji izbjegavaju titulu auteura i u svojom filmovima obilno citiraju ranije tekstove, filmove, stilove i žanrove, određene se poetske zakonitosti braće Coen mogu identificirati. Prvo, koristeći pojmove karnevalesknosti i pastiša, na filmovima Veliki Lebowski i Arizona Junior, pokušava se utvrditi stilska sklonost braće Coen prema: oštrim kontrastima, oksimoronskim kombinacijama i mezalijansi, kao i spajanju fantastičnog i simboličnog. Nadalje, na primjerima filmova iz njihova noir, tj. neo-noir opusa – Krvavo jednostavno, Fargo, Čovjek kojeg nije bilo – vidi se da Coeni uglavnom koriste starije književne i filmske predloške kao temelj za svoje likove i radnju, a posebno se inspiriraju tzv. tvrdo kuhanom detektivskom prozom Raymonda Chandlera i Jamesa M. Caina te noir filmovima klasičnog razdoblja (1940-e i 1950-e). Također, sklonost posuđivanju iz književnosti i filma vidi se i na njihovim remakeovima te ekranizacijima. Tako se na kraju analiziraju filmovi Tko je ovdje lud?, kao slobodna adaptacija Homerove Odiseje i Nema zemlje za starce, kao vjerna adaptacija romana Cormaca McCartyha.