Uvod: Koliko jezika govoriš, toliko vrijediš izreka je koja na vrlo jednostavan način prikazuje važnost poznavanja stranih jezika u današnje vrijeme, u doba globalizacije u kojem je engleski jezik prepoznat kao lingua franca. Engleski je jezik nezaobilazan u mnogim sferama života i oblicima komunikacije te je njegova uloga gotovo nezamjenjiva u komunikaciji putem računala i novijih digitalnih tehnologija. Iz tog se razloga tehnologija uključuje izravno u nastavu već na osnovnoškolskoj razini dok je na visokoškolskoj razini prisutna već duže vrijeme. Na mnogim se visokoškolskim ustanovama u Hrvatskoj u sklopu redovitoga izravnoga poučavanja u razredu koriste različiti sustavi otvorenoga koda (na primjer Moodle) najčešće kao dodatni alat za učenje. Iako digitalne tehnologije imaju znatan potencijal u poučavanju (Dahlstrom, Walker, i Dziuban, 2013), na području stranoga jezika prema Mikulan, Legac i Oreški (2017) nastavnici koji poučavaju strani jezik u Hrvatskoj manje se koriste takvom tehnologijom i alatima unatoč toga što su alati korišteni u nastavi usklađeni s mogućnostima i sposobnostima studenata koji odrastaju u digitaliziranome svijetu te su se njima spremni služiti. Uvođenjem novih tehnologija i učenja na daljinu u poučavanje stranoga jezika studentima se može pružiti podrška prilikom učenja uz njihovu smanjenu fizičku prisutnost na nastavi. Na taj bi im se način omogućila veća razina kontrole nad pojedinim aspektima učenja (Benson, Grabe i Stoller, 2001), što je posebno važno za studente koji studiraju uz rad (izvanredni studij). U Hrvatskoj je taj proces tek donekle zaživio u punom obliku te postoji manji broj istraživanja koja bi ponudila znanstveno utemeljene spoznaje potrebne za oblikovanje sustavnoga pristupa učenju i poučavanju stranoga jezika struke na visokoškolskoj razini. Na tragu rezultata istraživanja koje je Fučkan Držić (2009) provela o učenju engleskoga kao jezika struke uz podršku programskoga sustava za e-učenje i danas se potvrđuje da integraciju informacijske i komunikacijske tehnologije i stranih jezika u hrvatskome obrazovnome kontekstu vrijedi istraživati kako bi se iskoristile njezine prednosti. Pritom je suradnja između znanstvenika i nastavnika nužna jer postoji zajednički cilj: utvrditi kako se ovladava inim jezikom u različitim uvjetima te kako se znanstvene spoznaje o tome procesu mogu primijeniti u praksi (Ellis, 2010). Nagrađeni projekt Engwiki (Kovačić, Bubaš i Zlatović, 2007) jedan je od pozitivnih primjera kako se računalno potpomognuto učenje jezika ili RPUJ (eng. Computer Assisted Language Learning) može primijeniti u visokoškolskim ustanovama i to kao primjer raznovrsnosti uporabe tehnologija za učenje jezika. Autori projekta došli su do zaključka da korištenje wikija u poučavanju engleskoga kao jezika struke, ali i kao inoga jezika općenito, može imati pozitivne učinke poput obogaćivanja okruženja za učenje i doprinosa usvajanju vokabulara. Pritom je ključno kvalitetno planiranje i priprema, nadgledanje i usmjeravanje studenata prilikom rada što podrazumijeva i prikladno obrazovanje nastavnika (Kovačić, Bubaš i Zlatović, 2007; Ernest i sur., 2012; Hampel i Stickler, 2015). Korištenje različitih alata za računalno posredovanu komunikaciju ili RPK (eng. ComputerMediated Communication) i platforma za e-učenje poput Moodlea pripada tzv. integrativnom pristupu računalno potpomognutom učenju jezika (Warschauer, 2004), koji se temelji na računalima i internetu kao hipermedijskim izvorima kojima se može pristupiti s osobnoga računala. Fučkan Držić (2009), Fučkan Držić i sur. (2011) naglašavaju zamjetne mogućnosti za usvajanje vokabulara pomoću multimedija, kao i izgradnju pozitivnih stavova studenata prema računalno potpomognutome učenju stranoga jezika. U svrhu uočavanja navedenih mogućnosti i pozitivnih stavova na visokoškolskoj razini usmjereno je istraživanje predstavljeno u ovoj doktorskoj disertaciji. Prema Schmitt, Schmitt i Clapham (2001) veličina govornikova vokabulara izravno je vezana uz njegovu sposobnost služenja jezikom na različite načine. To treba posebno uzeti u obzir u učenju engleskoga jezika na visokoškolskim ustanovama tehničkoga usmjerenja, odnosno ovladavanju vokabularom engleskoga kao stranoga jezika struke (Chung i Nation, 2004). Poznavanje struke omogućuje studentima vladanje engleskim jezikom u kontekstu koji je njima važan i koji jezik s kojim se susreću čini smislenim i proširuje sadržaj kolegija i izvan učionice (Crawford, 2002). Tako se u ovome istraživanju ispituje okružje učenja engleskoga kao stranoga jezika struke uzimajući pritom u obzir i društvene izvore individualne varijabilnosti koji su istaknuti čimbenici ovladavanja inim jezikom (v. Ortega, 2011). Istraživanje se na primjeru dviju grupa, a time i dvaju pristupa učenju, usredotočilo na procese jezičnoga unosa (engl. input), prihvata (engl. intake) i ostvaraja (engl. output) koji se realiziraju u dva različita okruženja na temelju ideje da je pretvorba unosa u prihvat ključna za razumijevanje usvajanja inoga jezika (Truscott i Sharwood Smith, 2011). Slijedom toga, važno je da nastavnik prezentira jezične strukture (na primjer vokabular) u obliku unosa koji je po svom sadržaju značajan za učenika (vokabular struke kroz autentične tekstove) kako bi se kroz prihvat (vokabular koji je učenik zapamtio) pretvorio u ostvaraj (vokabular u obliku rječnika ili wikija), pri čemu je u ovoj disertaciji ostvaraj u fokusu analiziranja. Teorije usvajanja inoga jezika, posebice teorije unosa i međudjelovanja, tj. interakcije (Long, 1983; Krashen, 1982; Gass, MacKey i Pica, 1998), pružile su konceptualni okvir za ovo istraživanje. Teorija unosa i međudjelovanja usredotočuje se na proces služenja jezičnim unosom tijekom ovladavanja inim jezikom i njegove učinkovite uporabe. Učenici se razlikuju prema brzini usvajanja inoga jezika, procesu učenja i jezičnoga ostvaraja (Ellis, 1994; Cook, 2003; Ortega, 2011). To je osobito uočljivo na visokoškolskoj razini kada se njihovi ciljevi učenja i ponašanje često razlikuju i zbog načina studiranja (ili studiraju kao redoviti studenti ili istodobno studiraju i rade). Nastavnici bi trebali prilagoditi svoje poučavanje potrebama studenata kako bi se olakšalo njihovo ovladavanje jezikom. Ključno je osigurati da se učenik učinkovito služi znanjem o svijetu kako bi jezični unos učinio razumljivim (Krashen, 1982; Long, 1983; Ellis, 1991) te kako bi mu se, kao što ističe Swain (2000), pomoglo da osvještavanjem praznina u svome jezičnome znanju promijeni svoj jezični ostvaraj. S obzirom na individualne razlike studenata tijekom procesa učenja jezika (poput ranije navedene brzine usvajanja inoga jezika ili samog procesa učenja), potrebno je osim razine poznavanja stranoga jezika odrediti i razinu njihove tehnološke pismenosti. Na tim se temeljima studentima pruža adekvatna potpora kroz promjenu njihova okruženja za učenje jer se ista aktivnost može ostvariti različitim radnjama i oblicima posredovanja (Lantolf, 2000). Upravo se modernim tehnologijama može omogućiti učinkovita promjena toga okruženja spajanjem izravnoga i računalnoga učenja. Takvo hibridno učenje koje je u literaturi najčešće definirano kao spoj tradicionalnog izravnog poučavanja i e-učenja (Graham, 2013) dobiva na značaju sve češćom uporabom interaktivne računalne tehnologije. Unatoč prepoznavanju mogućnosti i praktičnosti računalnoga učenja i učenja na daljinu, važno je istaknuti da rezultati novijih istraživanja koji su opisani u disertaciji upozoravaju na niz izazova koje donosi nedostatak izravne komunikacije pa se naglašava da je u okruženju učenja na daljinu uloga nastavnika u promicanju interaktivne komunikacije nezamjenjiva. Ovo se istraživanje, stoga, usredotočilo i na učenikove potrebe za izravnom komunikacijom i podrškom nastavnika. Budući da nastava postaje sve više usredotočena na učenika (Hampel, 2009), u istraživanju je naglasak stavljen na računalno posredovanu komunikaciju na visokoškolskoj razini između studenata te između studenata i nastavnika. Tako se studentima mogu predstaviti različiti zadaci i aktivnosti koje zahtijevaju njihov angažman u različitim načinima rada. Oni postaju samostalniji i neovisniji prilikom učenja u hibridnome okruženju te tehnologiju koriste sukladno svojim ciljevima. Na taj način preuzimaju kontrolu nad svrhom i načinima na koje uče jezike, odnosno aktivno se uključuju u proces učenja preuzimajući kontrolu nad čimbenicima kao što su vrijeme, učestalost, tempo, okruženje, pri čemu ujedno postaju kritički svjesni ciljeva i svrhe učenja (Little, 1991; Benson, 2013). Dok se istraživanje jednim dijelom usredotočuje na značaj koji samostalnost u učenju ima za učenika tijekom hibridnog učenja inoga jezika, a što je vidljivo kroz njihovu angažiranost na zadacima, drugim se dijelom usredotočuje na usvajanje vokabulara potpomognuto hibridnim učenjem. Ciljevi i hipoteze: Glavni je cilj istraživanja bio omogućiti detaljniji uvid u učinak koji hibridni model učenja ima u usporedbi s tradicionalnim pristupom na usvajanje stručnoga vokabulara kod studenata engleskoga kao stranoga jezika struke. Usmjeravanjem fokusa na značaj koji u tom procesu usvajanja ima hibridni model učenja za pretvaraj jezičnog unosa u prihvat (kako se nove jezične informacije mogu uočiti njihovom primjenom u novoj jezičnoj situaciji) te ostvaraj mjerljiv u obliku konkretno odrađene aktivnosti (wikiji i glosar) pružaju se korisne informacije za to područje istraživanja u Hrvatskoj. Očekivana je i spoznaja o tome kako hibridno učenje doprinosi osvještavanju ovladavanja inim jezikom, posebno u odnosu na samostalnost u učenju, a time omogućivanju usvajanja inojezičnog vokabulara jednako uspješno kao i u razrednomu učenju. Time se doprinosi i spoznaji o usvajanju vokabulara u inomu jeziku općenito. K tome, istraživanjem usvajanja u hibridnom okruženju i njegovom usporedbom s izravnim učenjem u razredu propitkuje se uloga koju tehnologije i učenje u virtualnom okruženju imaju na usvajanje jezika. Uz to, promatra se i interakcija između učenika i nastavnika koja postaje interakcija između učenika i učenika, ali i učenika i računala, pri čemu nastavnik preuzima ulogu pratitelja samog procesa. Rezultati ovoga istraživanja mogli bi se upotrijebiti i u nastavi, posebno sa studentima koji studiraju uz rad. Na temelju navedenoga postavljeno je nekoliko istraživačkih problema i hipoteza. Ovo istraživanje pokušava utvrditi može li se primjenom hibridnoga učenja na visokoškolskoj razini poticati usvajanje vokabulara stranog jezika kod studenata različitih studija jednako uspješno kao i klasičnim razrednim učenjem. Postavljena je sljedeća hipoteza: 1) Hibridno učenje engleskoga stručnoga vokabulara ima jednak učinak na ovladavanje vokabularom kao i izravno učenje. Ovim se istraživanjem ispituje utjecaj hibridnog učenja na osviještenost studenata o mogućnosti samostalnijeg ovladavanja engleskim jezikom u usporedbi s tradicionalnim razrednim učenjem. Iz toga slijedi hipoteza: 2) Hibridno učenje podiže razinu osviještenosti studenata o mogućnosti samostalnijeg ovladavanja engleskim jezikom u odnosu na tradicionalno razredno učenje. Naposljetku, ovim se istraživanjem ispituje postoji li povezanost utjecaja hibridnoga učenja na usvajanje engleskoga stručnoga vokabulara i studentsku samoprocjenu jezične kompetencije s vještinom korištenja hibridnoga pristupa učenju, odnosno tehnološkim vještinama i korištenjem tehnologije u svrhu učenja. Hipoteza je sljedeća: 3) Učinak hibridnoga učenja na usvajanje engleskoga stručnoga vokabulara i studentsku samoprocjenu jezične kompetencije povezan je s vještinom korištenja hibridnoga pristupa učenju, odnosno tehnološkim vještinama i korištenjem tehnologije u svrhu učenja. Metodologija: U istraživanju tijekom ljetnog semestra ak. god. 2014./2015. je sudjelovalo 179 ispitanika. Svi su ispitanici bili upoznati s ciljem istraživanja te da će se rezultati koristiti isključivo u istraživačke svrhe. Sudjelovanje u istraživanju je bilo dobrovoljno. Ispitanici su bili studenti prve godine na Sveučilištu Sjever (bivše Veleučilište u Varaždinu) upisani na pet različitih studija (Multimedija, oblikovanje i primjena, Tehnička i gospodarska logistika, Proizvodno strojarstvo, Elektrotehnika, Graditeljstvo) i na kolegij Engleski jezik u drugome semestru studija. Kolegij uključuje jezične i izvanjezične sadržaje koji su vezani uz opće i posebne svrhe, odnosno uz pojedinu struku. Studenti su podijeljeni u dvije grupe: 'izravno učenje' i 'hibridno učenje'. Obje grupe uključivale su sudionike približno iste dobi, prethodnoga obrazovanja (uglavnom tehničke škole) te slične izloženosti engleskome jeziku unutar formalnoga i neformalnoga okruženja. U skladu s nastavnim planom i programom za kolegij Engleski jezik na Sveučilištu Sjever za potrebe predloženoga istraživanja prikupljeni su odgovarajući nastavni materijali prilagođavanjem odabranih materijala dostupnih u tiskanome obliku ili na internetu. Uz prikupljeni materijal oblikovane su odgovarajuće nastavne aktivnosti i zadaci. Tijekom semestra ispitanici u grupi 'izravno učenje' redovito su polazili nastavu kolegija Engleski jezik i učili na uobičajen način. Studenti u grupi 'hibridno učenje' nisu imali obvezu sudjelovanja na nastavi u punoj mjeri, već su dobivali zadatke na platformi Moodle koji su sadržajno pokrivali tematiku koja se obrađuje na nastavi usporedno s dodatnim interaktivnim aktivnostima dostupnim na Moodle-u (wikiji i rječnik). Ti su studenti morali biti fizički prisutni na 20% nastave dok su preostalih 80% odradili računalno. U istraživanju je korišten mješoviti metodološki pristup (engl. mixed methods approach): prikupljeni su i kvalitativni i kvantitativni podaci kako bi se stekle što dublje spoznaje o učinku usvajanja engleskoga vokabulara na visokoškolskoj razini hibridnim učenjem. Kvalitativni podaci omogućili su uvid u studentsko poimanje vlastitoga iskustva s upotrebom modernih tehnologija za učenje engleskoga jezika. Kvantitativni podaci poslužili su za usporedbu napretka studenata u usvajanju vokabulara u hibridnome okruženju s tradicionalnim izravnim učenjem. Za potrebe procjenjivanja opće jezične kompetencije na početku semestra koja je poslužila kao temelj za razvrstavanje ispitanika u ranije spomenute dvije grupe primijenjen je test za određivanje razine poznavanja engleskog jezika dostupan na internetu. Test se sastojao od pitanja koja procjenjuju gramatiku i vokabular. Odabran je zbog svoje jednostavnosti i povratne informacije o rezultatu koja je dostupna odmah po rješavanju, a studenti su ga mogli riješiti iz udobnosti svog doma u samo desetak minuta. Rezultate su elektroničkom poštom poslali nastavnici koja ih je na temelju njihove razine poznavanja jezika svrstala u dvije grupe tako da je u svakoj grupi bio otprilike jednak broj studenata iste razine poznavanja jezika. Za potrebe procjenjivanja čestotne razine vokabulara na početku i na kraju semestra poslužio je Vocabulary Levels Test (Laufer i Nation, 1999), dostupan na internetu. Taj test mjeri veličinu vokabulara (Nation i Beglar, 2007), a poslužio je i kao potvrda da studenti posjeduju potrebnu razinu poznavanja jezika kako bi uspješno pratili nastavu. Na početku i na kraju semestra primijenjen je i test oblikovan posebno za potrebe kolegija Engleski jezik i istraživanja, a uključuje obrađene jezične sadržaje u kojima je stavljen fokus na vokabular uz nekoliko vrsta zadataka (popunjavanje praznina, izjave točno/netočno i prijevod) s razlikama u vokabularu ovisno o studiju. Podatci prikupljeni opisanim testovima vokabulara detaljno su analizirani, a rezultati su obrađeni grupno i uspoređeni s obzirom na vrstu učenja (izravno i hibridno) te na početku i na kraju provedenog istraživanja za grupu 'hibridno učenje'. Komparativnom analizom izvedeni su zaključci vezani uz hipotezu o usvajanju vokabulara hibridnim i izravnim učenjem koji su pomogli utvrditi može li se primjenom hibridnoga učenja na visokoškolskoj razini poticati usvajanje vokabulara stranog jezika kod studenata različitih studija jednako uspješno kao i klasičnim učenjem u razredu. U svrhu provjere druge i treće hipoteze studenti su u upitniku odgovorili na pitanja o samoprocjeni tehnološke kompetencije, stavu prema učenju u hibridnom i online okruženju te korištenju tehnologije u akademske svrhe. Uz navedeno su izvršili samoprocjenu poznavanja engleskog jezika uz pomoć Europskoj jezičnog protfolija na početku i na kraju semestra i to komponentu jezične biografije, što je pružilo refleksivni dodatak procesu učenja i uporabe inoga jezika. Studenti su ocijenili svoja osobna jezična postignuća koja su im ujedno trebala omogućiti da promisle o vrijednostima svojih aktivnosti učenja (vidi Benson i sur., 2001) i tako pružiti korisne podatke o njihovoj samostalnosti u učenju. Prikupljeni podatci analizirani su pomoću programa za statističku obradu podataka jezika R i uspoređeni s obzirom na razlike u samoopažanju njihovih vještina. Tim su podatcima pridružene analize aktivnosti studenata tijekom izrade zadataka što je pomoglo donošenju zaključaka. Za prikupljanje podataka o tehnološkim vještinama ispitanika, njihovu stavu prema služenju tehnologijama za učenje jezika, korištenju platformom Moodle te općenitomu stavu prema učenju u novijem, digitalnom okruženju poslužio je upitnik. Upitnik je bio anoniman, ali je svaki student tijekom istraživanja uvijek upisivao istu šifru tako da se mogla ispitati povezanost samoprocjene i usvajanja vokabulara, ali i samostalnosti u učenju. Navedeni se upitnik temelji na instrumentu koji je osmislio Spitzberg (2006; 2011), ali je prilagođen potrebama ovoga istraživanja. Upitnik je predtestiran na hrvatskim ispitanicima. Studenti koji uče u tradicionalnom okruženju upitnik su ispunili jednom, a oni u hibridnome okruženju dva puta. Pritom je druga inačica sadržavala modificirana pitanja vezana uz iskustvo s novim načinom učenja engleskoga jezika kako bi se stekao uvid u samoprocjenu tehnoloških vještina ispitanika nakon hibridnoga učenja. Na temelju dobivenih podataka uspoređeni su rezultati pojedinih studenata s njihovim iskustvom u korištenju modernih tehnologija i učenju engleskoga jezika na daljinu. Podatci su analizirani pomoću programa za statističku obradu podataka jezika R primjenom odgovarajućih metrika. Analizom dobivenih podataka provjerena je hipoteza o povezanosti studentskih vještina u služenju modernim tehnologijama i učinku hibridnoga pristupa učenju engleskoga jezika na usvajanje engleskoga stručnoga vokabulara i studentsku samoprocjenu jezične kompetencije. Preostala pitanja iz upitnika poslužila su kao način dobivanja dodatnih informacija o uporabi alata RPK u različite svrhe te su dobiveni podaci pripomogli donošenju zaključaka vezanih uz navike i preferencije studenata tijekom učenja u hibridnom, online i tradicionalnom razrednom okruženju i komunikaciji s kolegama i nastavnikom. Rezultati i diskusija: Istraživanje je na temelju rezultata od kojih će najvažniji biti predstavljeni i obrazloženi u sljedećim odlomcima pružilo koristan uvid u područja hibridnog učenja, usvajanja vokabulara i razvoju samostalnosti učenja u kontekstu engleskoga kao stranoga jezika struke. U svrhu potvrđivanja prve hipoteze da se primjenom hibridnoga učenja na visokoškolskoj razini može poticati usvajanje vokabulara stranog jezika kod studenata različitih studija jednako uspješno kao i klasičnim učenjem u razredu korišten je Vocabulary Levels test te test za mjerenje vokabulara na početku i na kraju semestra. Komparativnom analizom prikupljenih podataka utvrđeno je da se navedena hipoteza može potvrditi, odnosno da se vokabular može u jednakoj mjeri usvojiti hibridnim učenjem kao i tradicionalnim učenjem u razredu. Uz to, učenje u hibridnom okruženju pružilo je studentima mogućnost korištenja različitih oblika interakcije s nastavnicom, kolegama, ali i računalom, što je posebno vidljivo u ostvaraju u obliku glosara. Što se tiče rezultata korištenja i izrade wikija i glosara kao aktivnosti koje je zadala nastavnica, oni su ukazali na nekoliko stvari. Prvenstveno, aktivnost studenata je bila zadovoljavajuća i većina je sudjelovala u njihovoj izradi, a razlikovala se na razini studija i na individualnoj razini. Njihov se ostvaraj u obliku rječnika i korisnih informacija o pojedinim strukama može smatrati korisnim materijalom za učenje. Iako se studente poticalo da pregledavaju i uređuju unose svojih kolega, nisu zadirali u tuđi sadržaj. Izradom wikija i glosara studente se poticalo na pretraživanje dostupnih materijala vezanih uz struku tako da su bili izloženi većem obimu unosa, što je na kraju i utjecalo na njihov završni rezultat na testu kojim se provjeravala usvojenost vokabulara. Uz to, sve riječi koje su bile u testu našle su se i u glosaru, što ukazuje na pozitivan utjecaj korištenja glosara u učenju jezika uz pomoć hibridnog učenja. Nadalje, u svrhu potvrđivanja druge hipoteze prema kojoj se navodi da studenti koji uče u hibridnom okruženju postaju svjesniji mogućnosti samostalnijeg ovladavanja engleskim jezikom analizirani su podaci prikupljeni uz pomoć samoprocijenjenih vrijednosti u Europskom jezičnom portfoliju na početku i na kraju semestra za studente u grupi hibridnog učenja te uz pomoć upitnika. Iako je manji broj studenata odradio samoprocjenu u obje točke mjerenja te se slijedom toga ne mogu izvući statistički zapaženi rezultati, pojedini odgovori iz upitnika kojeg su studenti ispunjavali na početku i na kraju semestra pružili su uvid u osviještenost studenata u pogledu mogućnosti samostalnijeg ovladavanja engleskim jezikom u hibridnom okruženju. Iz tih odgovora, ali i njihove aktivnosti tijekom ispunjavanja zadataka (wikija i glosara) možemo zaključiti da su svjesni mogućnosti koje hibridno okruženje pruža za razvoj samostalnosti te da im je važno učiti vlastitim tempom. S obzirom da je posljednji dio upitnika sadržavao dodatnih šest pitanja u završnoj fazi testiranja, polučio je korisne informacije vezano uz iskustvo učenja u online okruženju. Studentima je nedostajao izravni kontakt s nastavnikom, što govori u prilog hibridnom učenju koje omogućuje rad i izvan i unutar učionice. Izravna interakcija s nastavnikom, prema njihovom mišljenju, omogućuje kvalitetniju povratnu informaciju. Međutim, iako je većina studenata uvjerena da se samostalnost u učenju može razviti učenjem na daljinu jer sami diktiraju tempo učenja, rezultati i njihova aktivnost tijekom semestra ukazuju da oni još nisu spremni na potpunu samostalnost. Razlozi za to mogu biti nedostatak volje, nepoznavanje adekvatnih strategija učenja ili nedovoljan izazov tijekom izrade zadataka što je detaljno pojašnjeno u disertaciji. Dodatna pitanja u upitniku omogućila su i uvid u računalne alate koje studenti koriste u komunikaciji i njihova uporaba je u korelaciji s ugodom prilikom njihova korištenja. U svrhu komunikacije u akademskom okruženju najčešće koriste prijenosna računala te ih percipiraju kao najvažniji alat što je u skladu s literaturom. Ujedno im je važno da i nastavnik koristi najnovije tehnologije u nastavi, što prema njihovom mišljenju, podiže razinu poučavanja. Podatak da nakon iskustva s hibridnim učenjem studenti percipiraju pozitivnijim učenje u takvom okruženju u usporedbi s tradicionalnim učenjem pridonosi saznanjima na području poučavanja jezika u hibridnom okruženju i izravno se može povezati s važnošću interakcije i konteksta – interakcija ostvarena korištenjem računalnih alata vodi k drukčijoj percepciji konteksta u kojem se ostvaruje učenje. Međutim, korištenje tehnologije u nastavi nema značajan utjecaj na percepciju zanimljivosti kolegija. Sudionici su kroz odgovore u upitniku iskazali vrlo pozitivan stav prema korištenju tehnologije. Svoju su opću računalnu kompetenciju procijenili na temelju nekoliko konstrukata: njihova motivacija i efikasnost, za razliku od samoprocjene razine znanja, produktivnosti i općeg iskustva s računalima, nisu porasle od faze testiranja na početku do one na kraju semestra, što potvrđuje pretpostavke i rezultate u literaturi. Navedeni rezultati na temelju prikupljenih podataka iz prvog dijela upitnika poslužili su za testiranje treće hipoteze. Kompetencije RPK iz početne i završne faze testiranja uspoređene su s rezultatima testa koji je provjeravao usvojenost vokabulara. Na temelju dobivenih i analiziranih rezultata može se ustvrditi da ne postoji dokaz o povezanosti tehnoloških kompetencija i rezultata stručnog vokabulara na kraju semestra. Slijedom svega navedenog može se zaključiti da su studenti spremni koristiti tehnologiju i različite oblike komunikacije koje ona nudi u svrhu učenja te rezultati potvrđuju vrijednost njezina korištenja u nastavi engleskog jezika. Jedan od tih oblika je Moodle kojeg su studenti koristili u hibridnom okruženju tijekom praćenja nastave pa su trebali procijeniti svoje znanje i vještine te izraziti stavove vezane uz korištenje Moodle-a. Analiza rezultata pokazala je da je stav studenata prema korištenju Moodle-a u nastavi izrazito pozitivan, da su studenti zadovoljni svojim znanjem i vještinama te da Moodle koriste najčešće za prikupljanje informacija o kolegiju. Iako je u završnoj etapi istraživanja wikije koristilo više studenata nego u početnoj, jasno je vidljiv podatak da nisu svi studenti surađivali u njihovoj izradi. Navedeno govori o njihovoj spremnosti da preuzmu odgovornost za svoje učenje. Studenti koji su učili u hibridnom okruženju bili su svjesni mogućnosti koje im takvo okruženje pruža korištenjem Moodle-a, ali su bili spremni koristiti samo one alate čije je korištenje predvidjela i zadala nastavnica. Iako studenti nisu bili svjesni svog napredovanja na jezičnoj razini, bili su svjesni da na taj način, uz pomoć tehnologije i učenja na daljinu imaju mogućnost razvijati svoju samostalnost u učenju. Osim toga, učenjem u hibridnom okruženju imaju mogućnost koristiti različite oblike interakcije s ostalim studentima i putem računala koliko je to god puta potrebno te tako imaju vremena za postizanjem samoregulacije. Tek kad toga postanu svjesni, mogu raditi na razvijanju svoje samostalnosti. Rezultati dijela upitnika koji se odnose na učenje na daljinu, koji su trebali pružiti uvid u stav studenata prema online okruženju kao okruženju u koje se može uvrstiti i hibridno okruženje, ukazali su na pozitivne stavove studenata prema učenju na daljinu i spremnost na praćenje kolegija na mreži, iako su svjesni da učenje na u online okruženju predstavlja određene izazove i zahtjeva visoku razinu samodiscipline. Uz to, smatraju da se učenjem na daljinu može najbolje razviti vještina pisanja, a govor najmanje. Slijedom toga, nastavnici bi trebali raditi na razvijanju svih vještina prilikom učenja na daljinu. Zaključak: Glavni je cilj ovog istraživanja bio odrediti kakvu ulogu ima hibridno učenje u usvajanju vokabulara i razvoju samostalnosti u učenju kod studenata u kontekstu stranog jezika struke. Svojim rezultatima ovo istraživanje doprinosi saznanjima u navedenim područjima, daje uvid u proces razvoja jezičnog unosa u prihvat te kako se nove jezične informacije zamjećuju upotrebom u novoj jezičnoj situaciji kroz wikije i glosar i pretvaraju se u ostvaraj. Uz to, rezultati imaju i praktičan doprinos usvajanju stranog jezika struke u hibridnom okruženju i razvijanju samostalnosti u učenju.