Ovaj rad bavi se utjecajem migrantske krize koja se odvila 2015. godine, te pojavom masovne i nekontrolirane migracije s područja Bliskog Istoka prema Zapadnoeuropskim zemljama, preciznije prema Hrvatskoj, iz perspektive žena migrantica. Migranti koji su u ovom slučaju većinski izbjeglice, te su prisiljeni na neki način na migraciju ranjiva su skupina sama po sebi, no unutar te skupine javlja se i posebno ranjiva skupina – žene. Kada govorimo o migrantima ili skupinama migranata, žene zapravo ostaju u sjeni i izjednačavamo njihov status s muškarcima, no da li je doista taj put isti za muškarce i žene ili se žene ipak susreću s posebnim poteškoćama i problemima? Nedvojbeno je kako su žene, unatoč velikom napretku u ravnopravnosti s muškarcima, i dalje često percipirane kao druge, ali isto tako je poznata činjenica kako su žene manjinskih skupina percipirane kao druge u odnosu na bijele žene sa Zapada, odnosno dvostruko su marginalizirane. Zbog te pojave potreban nam je multikulturni feminizam. U radu se prvo daje prikaz svih važnijih podataka i relevantne literature vezane za migrantsku krizu iz 2015. godine i multikulturni feminizam, a potom nastoji kroz iskaze deset žena migrantica s područja Irana, Iraka, Sirija, Turske i Jordana ustanoviti kako migrantska kriza izgleda iz njihove perspektive, koji su faktori kod njih utjecali na emigraciju, s kojim su se izazovima sve susrele, te isto tako zašto su odabrale Hrvatsku kao svoju konačnu destinaciju u Europi. Također, jedan od glavnih interesa ovog rada je i proces njihove integracije u hrvatsko društvo, osjećaju li se prihvaćeno i u kojoj mjeri, postoji li potreba za multikulturnim feminizmom i na koji način, te kako je ova migracija u konačnici utjecala na njihovu kvalitetu života.