Obrazovni sustav u Hrvatskoj razvijao se i mijenjao još od najstarijih vremena pa sve do danas, međutim tijekom ranog novog vijeka doživio je specifičnu promjenu. Razdoblje ranog novog vijeka specifično je iz razloga što su se u tom razdoblju na hrvatskom tlu primjenjivala dva različita pedagoška dokumenta, Ratio Studiorum i Ratio Educationis. Još od najstarijih vremena veliku ulogu u obrazovanju imala je Crkva, odnosno njezini redovi koji su otvarali svoje škole i u njima obrazovali. Najviše se u tome istakao red isusovaca, koji su donijeli dokument Ratio Studiorum te na temelju tog dokumenta otvarali škole i na području Hrvatske. Dokument je djelo sa specifičnim tijekom nastanka, sastavljeno od vještih ruku, odnosno velikog tima akademika isusovačke škole u Rimu, a sadrži niz pravila vezana uz školstvo i obrazovanje. Uz Crkvu, veliku ulogu u obrazovanju tijekom ranog novog vijeka, točnije u XVIII. stoljeću imala je država, odnosno Marija Terezija. S obzirom na to da je školstvo bilo u rukama Crkve, odnosno crkvenih redova, Marija Terezija odlučila je u tom obrazovnom sustavu unijeti promjene. Tako je pod utjecajem prosvjetiteljstva 1774. godine donijela dokument pod nazivom Opći školski red, kojim je podijelila škole i donijela niz pravila vezana uz njih. Već 1777. godine donosi dokument Ratio Educationis kojim proširuje već donesene odredbe i reformira upravu škole. Njime se u Hrvatskoj po prvi puta detaljno regulira obrazovni sustav. Nakon smrti Marije Terezije reformu školstva nastavljaju njezini nasljednici, točnije njezin sin Josip II. Ugarska 1806. godine donosi novu Naredbu pod nazivom Ratio Educationis koja popunjava praznine prethodnog Ratio Educationisa.