Naslov Povijest u metafikciji : konfiguracija vremena u prozi Davida Albaharija
Naslov (engleski) History in metafiction : configuration of time in David Albahari's prose
Autor Sanja Šakić
Mentor Tomislav Brlek (mentor)
Član povjerenstva Dean Duda (predsjednik povjerenstva)
Član povjerenstva Ivana Latković (član povjerenstva)
Član povjerenstva Predrag Brebanović (član povjerenstva) VIAF: 29311965
Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet (Odsjek za komparativnu književnost) Zagreb
Datum i država obrane 2022-02-23, Hrvatska
Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana HUMANISTIČKE ZNANOSTI Filologija Poredbena književnost
Univerzalna decimalna klasifikacija (UDC ) 82 - Književnost. Komparativna književnost
Sažetak Rad se bavi prozom suvremenog srpskog pisca Davida Albaharija polazeći od teze da se u njegovu opusu očitava sumnja u svaku diskurzivno utemeljenu stvarnost, neovisna o sociopolitičkoj zbilji. Uočava se da problemski odnos historije i književnosti kao pripovjednih diskursa predstavlja poetički i sadržajni kontinuitet na razini opusa, te da je zastupljenost i privilegiranje historijskih, političkih, kulturoloških i socijalnih tema u kritičkoj recepciji produkt čitateljske konfiguracije vremena, a ne značenja koje eksplicitno i jasno proizlazi iz književnoga teksta. Istraživanje se kreće putem razmatranja sumnje u zaposjedanje realnog i faktografskog jezikom, pa je usmjereno na ispitivanje jezične djelatnosti pripovjedača, pripovjednog identiteta i zapleta zasnovano na hermeneutičkoj teoriji pripovijedanja Paula Ricoeura, njezinu kritičkom odnosu spram strukturalističke analize i konceptu identiteta kao dinamičnog i nedovršenog postajanja. Privilegiranje i tumačenje izražene metafikcionalne dimenzije Albaharijevih književnih tekstova pokazuje da se njihova referencijalna dimenzija sustavno dovodi u pitanje, te da je ova subverzivna strategija preduvjet pripovijedanju shvaćenom kao kreativna djelatnost i preduvjet čitanju shvaćenom kao ponovno osmišljavanje teksta. Rad predlaže novo čitanje Albaharijeva opusa formiranjem književnoteorijskog okvira kojim sintetizira poetičke i sadržajne preokupacije književnih tekstova s razmatranjem odnosa književnosti i historiografije kao pripovjednih diskursa, postavljajući u svoje središte čitanje koje artikulira i konkretizira priču. Od predloženog čitanja očekuje se da doprinese kvalitetnom i sustavnom uvidu u prozu Davida Albaharija, te kritičkom sagledavanju njezina poetičkog kontinuiteta u odnosu prema sukladnim književnim pojavama u modernoj književnosti.
Sažetak (engleski) The dissertation analyses the prose work of the contemporary Serbian writer David Albahari starting from the thesis that his oeuvre reveals doubt in any discursively based reality, regardless of the socio-political actuality. We observe that the problem relation between history and literature as narrative discourses presents a poetical and content-related continuity at the level of the oeuvre and that the representation and favouring of historical, political, cultural and social topics in the critical reception is a product of the reader’s time configuration and not of the meaning which explicitly and clearly arises from the literary text. The research proceeds by considering the doubt in occupying the real and the factual with language and thus focuses on analysing the narrator’s language activity, narrative identity and plot based on Paul Ricoeur’s hermeneutical theory of narration, its critical stance towards the structuralist analysis and the concept of identity as a dynamic and incomplete coming-into-being. Favouring and interpreting the pronounced metafictional dimension of Albahari’s literary texts show that their referential dimension is systematically brought into question and that this subversive strategy is a precondition to narration understood as a creative activity and a precondition to reading understood as a re-creation of a text. The dissertation proposes a new reading of Albahari’s oeuvre through the formation of a literarytheoretical framework which should synthesize the poetical and content-related preoccupations of literary texts and the consideration of the relation between literature and historiography as narrative discourses, placing at its centre the reading which articulates and concretizes the story. The proposed reading is expected to contribute to a substantial and systematic insight into the prose work of David Albahari, as well as to the critical evaluation of its poetic continuity in relation to the corresponding literary phenomena in modern literature.
Ključne riječi
David Albahari
metafikcija
povijest
konfiguracija
vrijeme
pripovjedni identitet
referencijalnost
historiografija
čitanje
moderna književnost
Ključne riječi (engleski)
David Albahari
history
metafiction
configuration
time
narrative identity
referentiality
historiography
reading
modern literature
Jezik hrvatski
DOI https://doi.org/10.17234/diss.2022.8163
URN:NBN urn:nbn:hr:131:273955
Studijski program Naziv: Doktorski studij književnosti, kulture, izvedbenih umjetnost Vrsta studija: sveučilišni Stupanj studija: poslijediplomski doktorski Akademski / stručni naziv: doktor/doktorica znanosti, područje humanističkih znanosti (Dr.sc.)
Vrsta resursa Tekst
Opseg 151 str.
Način izrade datoteke Izvorno digitalna
Prava pristupa Otvoreni pristup
Uvjeti korištenja
Datum i vrijeme pohrane 2022-03-31 13:12:06