Zahtjevi suvremenog načina života i dostupnost informacijsko-komunikacijskih tehnologija odražavaju se na proces uspostavljanja intimnih veza, uslijed čega praksa korištenja interneta u svrhu pronalaska partnera u popularnosti počinje sustizati tradicionalne načine pronalaženja partnera. Nadovezujući se na postojeće hrvatske studije internetski posredovanih romantičnih i seksualnih aktivnosti, sredinom 2014. putem internetske ankete provedeno je prvo ciljano istraživanje korištenja internetskih servisa za upoznavanje u Hrvatskoj. Na uzorku od 594 korisnika i nekorisnika ispitani su osnovni motivi, predrasude i ishodi vezani za upotrebu servisa te razlike između korisnika i nekorisnika u temeljnim sociodemografskim i psihosocijalnim obilježjima. Rezultati pokazuju da se, neovisno o spolu, gotovo 90% korisnika iz tog uzorka uživo susrelo s drugim korisnicima, a većina je s njima potom stupila u romantičnu vezu, seksualni odnos ili prijateljstvo. Iako tek manji udio nekorisnika izražava stigmatizirajuća stereotipna viđenja prema njima, korisnici su skloni skrivanju tih aktivnosti, strahujući da će ih se smatrati očajnicima ili čudacima. Bivarijatne i multivarijatne analize indiciraju da korisnici jesu manje društveni i samopouzdani te seksualno kompulzivniji od nekorisnika, ali i da je efekt tih veza slab. U kombinaciji s nalazima o blago izraženim ili nepostojećim razlikama između korisnika i nekorisnika te korisnica i korisnika u nizu drugih mjerenih obilježja, to upućuje na zaključak da korištenje internetskih servisa namijenjenih upoznavanju partnera prije predstavlja praktičnu zamjenu za konvencionalne društvene posrednike negoli medij koji okuplja ljude specifičnih obilježja i preferencija. Na kraju rada ponuđene su preporuke za provođenje daljnjih istraživanja nužnih za produbljivanje spoznaja o tom raširenom, a u Hrvatskoj gotovo neistraženom, obliku društvene interakcije.