Informacijska pismenost obuhvaća skup opisanih znanja, vještina, sposobnosti i stavova u čijem središtu stoji informacija. Informatička pismenost predstavlja znanja i vještine potrebne za razumijevanje informacijskih i komunikacijskih tehnologija. Medijska pismenost slična je informacijskoj pismenosti jer je naglasak na kritičkom vrednovanju informacija, ali za razliku od informacijske pismenosti, medijska pismenost naglasak stavlja na odašiljanju informacija. Uloga knjižničara u informacijskom opismenjavaju od iznimne je važnosti, ali kako bi znanja knjižničari mogli uspješno prenostiti drugima i sami moraju usavršiti ulogu prenošenja i objašnjavanja znanja. Za usvajanje informacijske opismenjenosti ključna je suradnja nastavnika i knjižničara. Novi mediji su fleksibilni, hibridni i interaktivni. Razvijaju se brzo i imaju veliku komunikaciju primjenu. Odnos „starih“ i „novih“ korisnika medijskih sadržaja potpuno se promijenio zahvaljujući konvergenciji medija koja mijenja odnos između postojećih tehnologija, industrije, tržišta i publika. Digitalna podjela odnosi se na širok spektar socijalnih razlika u pristupu i načinima te mogućnostima uporabe računala i interneta. Cjeloživotno učenje i aktivnosti nakon odlaska u mirovinu temelj su kvalitetnog starenja u informacijskom društvu. U informacijskom opismenjavanju osobe treće životne dobi susreću se nekim preprekama kao što je narušeno fizičko zdravlje, nisko samopouzdanje i manjak motivacije. Iz tih razloga, pri poučavanju važno je imati strpljenja i proučiti potrebe i motivacije osoba treće životne dobi. Istraživanje informacijske, informatičke i medijske pismenosti korisnika Gradske knjižnice Velika Gorica potvrdilo je sve 3 postavljene hipoteze. Iz toga se donosi zaključak kako su osobe starije životne dobi manje informatički, informacijski i medijske pismene od ostalih korisnika u knjižnici.