Češki novi val predstavlja jedan od najznačajnijih filmskih pravaca 20. stoljeća, a iznjedrio je velikane poput Miloša Formana, Jiříja Menzela, Věre Chytilove, Evalda Schorma i mnogih drugih. Počeo se razvijati u Čehoslovačkoj tijekom društveno-političkih reformacijskih htijenja 1960-ih, a koja su kulminirala 1968. godine onime što danas nazivamo Praško proljeće. Za vrijeme tog pokreta, u Pragu su studirali jugoslavenski redatelji Rajko Grlić, Goran Paskaljević, Lordan Zafranović, Goran Marković i Srđan Karanović koji će po povratku u Jugoslaviju često biti svrstavani pod zajednički nazivnik „Praška grupa“. Tema ovog rada ponajprije je prikaz svih čimbenika koji sačinjavaju pojam Češka škola, a kojim se obuhvaćaju kako češki, tako i jugoslavenski redatelji. Osvrnut ćemo stoga na povijest češkog filma, objasniti važnost praške filmske akademije (FAMU) na kojoj su redatelji studirali te istaknuti opće karakteristike Češkog novog vala i „Praške grupe“. Potom ćemo prijeći na analizu filmova pojedinih čeških i jugoslavenskih autora te pokušati pronaći što je to „češko“ u filmovima „Praške grupe“. Na kraju ćemo se pozabaviti pojmom „češkog humora“ koji se kao sintagma udomaćio na prostorima bivše Jugoslavije i koji se nerijetko pripisuje autorima „Praške grupe“.