Naslov Pripovijedanje i prostor u romanima Samuela Becketta
Naslov (engleski) Narration and Space in Samuel Beckett's Novels
Autor Antonija Novaković
Mentor Luka Bekavac (mentor)
Član povjerenstva Maša Grdešić (predsjednik povjerenstva)
Član povjerenstva Branislav Oblučar (član povjerenstva)
Član povjerenstva Luka Bekavac (član povjerenstva)
Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet (Odsjek za komparativnu književnost) Zagreb
Datum i država obrane 2022-10-14, Hrvatska
Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana HUMANISTIČKE ZNANOSTI Filologija Teorija i povijest književnosti
Sažetak Proza Samuela Becketta isprva je shvaćena kao prikaz egzistencijalističke problematike apsurda i besmisla postojanja, a potom u vidu strukturalizma i naratologije 1960-ih godina počinje se shvaćati kao iscrpni naratološki eksperiment sa formalnim značajkama pripovjednog teksta. Ovaj rad posvećen je Beckettovoj trilogiji romana: Molloy, Malone umire i Neimenjivi, a usput se osvrće i na Beckettovu kratku prozu istoga razdoblja stvaralaštva koja dijeli iste pripovjedne značajke. Baveći se pripovjedačem i njegovom pozicijom na pripovjednim razinama, prostorom i vremenom teksta te pitanjem subjektiviteta od tjelesnosti do pripovjednog glasa, Beckett postepeno razvija pripovjednu problematiku u svakom sljedećem romanu trilogije i na taj način pokazuje sve radikalnije pripovjedne mogućnosti književnog teksta. Rad je podijeljen na tri dijela, baveći se svakim romanom trilogije po redu. Prvi dio rada posvećen je romanu Molloy koji kroz pozicije dvaju nepouzdanih pripovjedača otvara problematiku preklapanja pripovjednih razina, a specifičnom strukturom romana i prostorno-vremenskom neodređenošću uvodi čitatelja u igru naratološkim odrednicama pripovjedne proze u sljedećim romanima. Drugi roman Malone umire strukturiran je tehnikom priče u priči, a naglašena fikcionalnost narativa omogućuje radikalniji pristup pripovjednim elementima književnog teksta. Prostorna ograničenost pripovjedača, materijalnost pripovijednog svijeta te postepena redukcija instancije pripovjedača od tijela prema glasu dovodi do vrhunca naratološkog eksperimenta u trećem romanu Neimenjivi. Napisan u obliku kontinuiranog unutarnjeg monologa posljednji roman opisuje apstraktni prostor pripovjednog glasa bez identiteta, otkrivajući ogoljenu strukturu pripovjednog teksta sastavljenog isključivo od pripovjednih elemenata i pisane riječi ostvarene bestjelesnim pripovjednim glasom, a njegov prostor obuhvaća sve prethodne romane trilogije te ujedno i cijeli Beckettov dotadašnji opus.
Sažetak (engleski) Samuel Beckett's prose was initially understood as a presentation of the existentialist problem of absurdity and meaninglessness of existence, and then, in the form of structuralism and narratology in the 1960s, it began to be understood as an exhaustive narratological experiment with the formal features of a narrative text. This work is dedicated to Beckett's trilogy of novels: Molloy, Malone Dies and The Unnameable and along the way looks at Beckett's short prose of the same creative period which shares the same narrative features. Dealing with the narrator and his position in narrative levels, the space and time of the text and the question of subjectivity from corporeality to the narrative voice, Beckett gradually develops the narrative problematic in each subsequent novel of the trilogy and in this way shows the increasingly radical narrative possibilities of the literary text. The work is divided into three parts, dealing with each novel of the trilogy in turn. The first part of the paper is dedicated to the novel Molloy, which through the positions of two unreliable narrators opens up the issue of overlapping narrative levels and with the novel's specific structure and spatio-temporal indeterminacy introduces the reader to the game of narratological determinants of narrative prose in the following novels. The second novel Malone Dies is structured using the story-within-a-story technique and the emphasized fictionality of the narrative enables a more radical approach to the narrative elements of the literary text. The spatial limitation of the narrator, the materiality of the narrative world, and the gradual reduction of the narrator's instantiation from the body to the voice lead to the climax of the narratological experiment in the third novel The Unnamable. Written in the form of a continuous internal monologue the last novel describes the abstract space of a narrative voice without identity, revealing the stripped-down structure of a narrative text composed exclusively of narrative elements and written words realized by a disembodied narrative voice and its space includes all the previous novels of the trilogy and, at the same time, Beckett's entire oeuvre to date.
Ključne riječi
Samuel Beckett
proza
roman
naratologija
pripovjedač
nepouzdani pripovjedač
pripovjedne razine
prostor teksta
vrijeme teksta
tjelesnost
materijalnost teksta
zapisivanje
subjektivitet
monolog
pripovjedni glas
Ključne riječi (engleski)
Samuel Beckett
prose
novel
narratology
narrator
unreliable narrator
narrative levels
text space
text time
corporeality
text materiality
writing
subjectivity
monologue
narrative voice
Jezik hrvatski
URN:NBN urn:nbn:hr:131:939758
Studijski program Naziv: Komparativna književnost (jednopredmetni) Vrsta studija: sveučilišni Stupanj studija: diplomski Akademski / stručni naziv: magistar/magistra komparativne književnosti (mag. litt. comp.)
Vrsta resursa Tekst
Način izrade datoteke Izvorno digitalna
Prava pristupa Otvoreni pristup
Uvjeti korištenja
Datum i vrijeme pohrane 2022-10-20 13:08:48