Prve poznate informacije o Židovima na području današnje Hrvatske datiraju još iz vremena rimskih kolonija na našim krajevima, ali za to razdoblje ne postoji mnogo informacija. Postoji nekoliko dokumenata o njihovom boravku, no značajnija naseljavanja započinju od 1840. godine kada dobivaju dozvolu za boravak. Najprije se naseljavaju na područjima uz mađarsku granicu, a kasnije i u većim gradovima. Prvi doseljenici su bili sitni trgovci i obrtnici, no kasnije generacije se školuju te oni postaju istaknuti građani diljem Hrvatske. Neki od njih završavaju samo osnovno školovanje, dok drugi pohađaju visoka učilišta u inozemstvu, te postaju doktorima, odvjetnicima, povjesničarima i drugo. U ovom radu najprije je prikazana migracija Židova na području današnje Hrvatske, obilježja židovske zajednice i kulture, no glavni fokus rada je na njihovom doprinosu kulturi i gospodarstvu na području Sjeverne Hrvatske. Opisano je njihovo doseljavanje i djelovanje na područjima Međimurja, Koprivnice, Križevaca, Krapine, Varaždina i Zagreba. Iako postoji mnogo Židova koji su svojim radom doprinijeli razvitku gospodarstva i kulture, te ih nije moguće sve nabrojati u ovome radu, pokušat će se istaknuti one koji su najviše doprinijeli razvitku ne samo svojih zajednica, već područja na kojem su živjeli. Njihov demografski razvoj bio je u porastu do Drugog svjetskog rata, kada većina njih gubi život u logorima. Nakon rata, većina preživjelih odlazi u Izrael. Prema popisu iz 1953. godine, dolazimo do podatka da je preostali broj Židova u Hrvatskoj, 413 po narodnosti, te 1.011 po vjeri. Većina povijesno važnih i velikih zajednica, nakon završetka rata zatvara svoja vrata zauvijek. Za njima ostaju samo tragovi njihove moći.