Diplomski rad "Sovetskij sportsmen v postsovetskom kinematografe: meždu političeskim i mifologičeskim" ("Sovjetski sportaš u postsovjetskoj kinematografiji: između političkoga i mitološkoga") analizira ulogu i način prikazivanja stvarnih uspjeha sovjetskih sportaša u suvremenoj ruskoj kinematografiji. Uvodni dio rada sadrži kraći pregled razvoja sporta u Sovjetskom Savezu. Upravo je sport oduvijek zauzimao važno mjesto u sovjetskoj kulturi te je bio dobrim dijelom shvaćen kao oruđe dokazivanja premoći nad glavnim političkim i ideološkim protivnikom – Sjedinjenim Državama i tzv. Zapadom. Suvremenu rusku kinematografiju odlikuje val nostalgije prema sovjetskoj prošlosti (o čemu pišu znanstvenici i kritičari poput S. Bojm, J. Levčenka, A. Dolina i sl.), a jedna od središnjih teza rada jest da je tomu tako zato što suvremenu Rusiju (pa tako i filmove koje vlast propagira) valja shvatiti kao nasljednicu Sovjetskoga Saveza. Središnje mjesto zauzima podrobna analiza dvaju blockbustera – filmova "Legenda br. 17" ("Legenda № 17", 2013) i "Tri sekunde" ("Dviženie vverh", 2017). Njihovi protagonisti su putem očite stereotipizacije i polarizacije pretvoreni u socrealističke mitske junake koje vrše političku, a gdjekad čak i propagandnu funkciju. Rad završava sažetim osvrtom na glavne karakteristike suvremene ruske kinematografije te uloge koju u njoj imaju sport i sportski filmovi.