| Sažetak | U ovom radu kritički će se pristupiti razmatranju pojma i fenomena slobodnog vremena i pedagogije te će se istražiti njihova međusobna povezanost. Glavno pitanje na koje rad nastoji odgovoriti tiče se mogućnosti pokazivanja pedagoškog potencijala slobodnog vremena. Kako bi odgovorili na glavno pitanje rada krenut ćemo od povijesnog pregleda i razvoja slobodnog vremena počevši od antičke Grčke. Kod Aristotela možemo po prvi puta vidjeti jasnu misao o slobodnom vremenu koja proizlazi iz sumišljenja pojmova dokolice (shole), djelovanja (praxis) i stvaranja (poiesis) te grada-države (polis). Nadalje, razmatranjem slobodnog vremena u antičkom Rimu, srednjem vijeku, renesansi i kapitalizmu vidjet ćemo društveno-političke čimbenike koji su utjecali na gubitak grčkog ideala i razvoj novih poimanja slobodnog vremena u opreci s radom. Pokušavajući doći do suvremeno primjernog shvaćanja slobodnog vremena koje bi bilo u skladu s pedagoškim mišljenjem bavit ćemo se ponajviše autorima Milan i Rajka Polić. Navedeni autori uvelike temelje svoje razumijevanje slobodnog vremena na Aristotelovim pojmovima koji su usko vezani za idealno razumijevanje slobodnog vremena. Pritom naglašavajući pojmove igre, stvaralaštva i odgoja kao neraskidivima u kontekstu pozitivno shvaćenog slobodnog vremena upravo kao dokolice. Kako bi došli do jasnijeg pedagoško vida slobodnog vremena prikazat ćemo različite mogućnosti razumijevanja odgoja i shodno tome zadatke i svrhu pedagogije. Upravo u bitnome iz jasnog razumijevanja odgoja proizlazi daljnja mogućnost mišljenja pedagoškog potencijala slobodnog vremena. Stoga, misleći slobodno vrijeme kao djelokrug pedagogije pokazat ćemo odgoj kao samu praizvodnju čovjeka i svijeta, a time i slobodnog vremena uopće. |
| Sažetak (engleski) | In this paper, the notion and phenomenon of free time and pedagogy will be approached critically, and their interrelationship will be explored. The main question that the paper tries to answer concerns the possibility of showing the pedagogical potential of free time. In order to answer the main question of the paper, we will start from a historical review and the development of free time, starting with ancient Greece. In Aristotle, for the first time, we can see a clear thought of free time which arises from the co-thought of the notions of leisure (shole), action (praxis) and creation (poiesis) and city-state (polis). Furthermore, by considering free time in ancient Rome, the Middle Ages, the Renaissance and capitalism, we will see which socio-political factors influenced the loss of the Greek ideal and the development of new concepts of free time in opposition to work. Trying to come up with a contemporary exemplary understanding of free time that would be in line with the pedagogical thinking, we will mainly deal with authors such as Milan and Rajka Polić. The mentioned authors largely base their understanding of free time on Aristotle's notions that are closely related to the ideal understanding of free time. At the same time emphasizing the notions of play, creativity and upbringing as inseparable in the context of positively understood free time precisely as leisure. In order to get a clearer pedagogical view of free time, we will present different possibilities of understanding education and, accordingly, the tasks and purpose of pedagogy. It is precisely from a clear understanding of education that the further possibility of thinking about the pedagogical potential of free time emerges. Therefore, considering free time as the scope of pedagogy, we will show education as the very creation of human and the world, and thus free time in general. |
