Napredovanjem i širenjem farmaceutske industrije te novim razmišljanjima u istraživanju i razvoju novih lijekova, interesi znanstvenika sve su širi, a pristupi rješenjima se stalno mijenjaju. Razumijevanje vezanja i interakcije biološki aktivnih spojeva s njihovim biološkim metama dovelo je do preciznijih, bolje isplaniranih i više ciljanih sinteza novih spojeva. U tom pogledu heterociklički spojevi predstavljaju bitnu skupinu građevnih jedinica novih molekula. Tiazol kao jedan od predstavnika takvih spojeva zauzima bitno mjesto u sintezi novih biološki aktivnih spojeva te nalazi primjenu u liječenju mnogih bolesti. Jedna od često istraživanih funkcija tiazolnih spojeva jest inhibicija acetilkolinesteraze i butirilkolinesteraze. Uvidom u sve veće zanimanje za spojeve sa tiazolom kao podstrukturnom jedinicom kao mogućih inhibitora kolinesteraza, za cilj ovog rada postavljena je sinteza novih spojeva koji se mogu biološki testirati za navedenu primjenu. Plan rada bio je sintetizirati 26 novih derivata nitro-tiazola, no zbog vrlo male čistoće korištenog polaznog reagensa 2-amin-5-nitrotiazola te njegove nereaktivnosti, kao zamjena je korišten 2-aminotiazol. Od planiranih 26 derivata, sintetizirano je 25. 10 amida, koji su dio biblioteke, sintetizirano je reakcijom amidacije iz HATU aktivirane karboksilne kiseline te 2-aminotiazola. Sinteza amida je bila uspješna te je optimirana tijekom priprave biblioteke spojeva. Promjenom omjera reaktanata dobivene su veće količine željenih spojeva. Nadalje, 5 imina uspješno je sintetizirano reakcijom reduktivne aminacije. Iz polovice reakcijske smjese u kojoj su sintetizirani imini, daljnjom reakcijom redukcije sintetizirani su 4 odgovarajuća amina, dok je sinteza jednog amina bila neuspješna. Naposljetku su izabrana 3 analogna sekundarna amina i amida kojima je na prisutnu NH skupinu amidne odnosno aminske veze uvedena metilna skupina kako bi se procijenio doprinos vodikove veze na biološku aktivnost. Svi produkti okarakterizirani su nuklearnom magnetskom rezonancijom i čistoća im je utvrđena tekućinskom kromatografijom ultravisoke djelotvornosti s UV i masenim detektorima.