Transdermalni pripravci su relativno novi dozirni oblik lijekova. Dizajnirani su tako da oslobađaju, odnosno dobavljaju djelatnu tvar u tijelo putem kože nakon što su aplicirani na kožu. Takav način primjene rezultira produljenim djelovanjem i konstantnom sistemskom apsorpcijom lijeka. S obzirom da koža predstavlja prirodnu barijeru između vanjskih čimbenika i tijela, nadvladavanje barijerne funkcije kože predstavlja velik izazov za daljnji razvoj transdermalnih pripravaka. Cilj ovog istraživanja je ispitati utjecaj različitih parametara na reološka i farmakološka svojstva formulacija hidrogelova iz kojih će se metodom 3D-tiska pripremiti transdermalni farmaceutski pripravci. Očvršćivanje hidrogelova provodi se ovisno o komponentama prisutnim u formulaciji, a dva glavna mehanizma su ionsko geliranje i očvršćivanje primjenom UV svjetlosti. Kao modelna djelatna tvar korišten je celekoksib, a provedena je i fizikalna karakterizacija istog kako bi se ispitala njegova primjenjivost u takvim dozirnim oblicima. Naposljetku, ispitane su karakteristike, učinkovitost i profili oslobađanja djelatne tvari iz pripremljenih transdermalnih pripravaka u kontekstu reproducibilnosti i pouzdanosti primjenjujući in vitro metodu ispitivanja oslobađanja lijeka, Franzovu difuzijsku ćeliju. Formulacije na bazi alginata i mješavine hitozana i želatine pokazale su reološka svojstva pogodna za primjenu izrade transdermalnih pripravaka. U te formulacije umiješan je celekoksib s fotoinicijatorom u obliku otopine u metanolu. Tako pripremljeni gelovi služili su kao polazni materijal za 3D-tisak transdermalnih pripravaka metodom ekstrudiranja paste. U sljedećem koraku provedeno je ispitivanje in vitro oslobađanja djelatne tvari iz pripravaka. Rezultati oslobađanja ukazuju na primjenjivost Higuchijeva modela za pripravke na bazi mješavine hitozana i želatine. Vrijednosti parametra modela su redom n = 0,5 i kH = 0,968 % min^-0,5.