U zadnjih stotinu godina došlo je do izrazitog porasta broja stanovništva. Sve veća potražnja za osnovnim životnim resursima rezultirala je većom gospodarskom aktivnošću. Otpad dobiven iz raznih industrija velik je problem, zbog njegovog neučinkovitog zbrinjavanja i daljnje uporabe što ima značajne utjecaje na okoliš. Biomasa jedan je od obnovljivih izvora energije čija upotreba uvelike smanjuje onečišćenje okoliša. Kako bi se biomasu prevelo u koristan oblik provode se razne metode obrade, a jedan od njih je i postupak hidrolize. U ovom je radu središte pozornosti na naknadnoj obradi, tj. na sulfoniranju ostatka dobivenog hidrolizom drvne biomase. Ostatak nakon hidrolize drvne biomase, sastavom bogat ligninom, korišten je u procesu sulfoniranja dimećom sumpornom kiselinom u kontroliranim uvjetima. Neutralizacija produkta sulfoniranja provedena je dodatkom kalcijeva hidroksida, a kao krajnji produkt dobiveni su lignosulfonati, odnosno kalcijev lignosulfonat. Dobiveni bijeli produkt kristalne strukture karakteriziran je infracrvenom spektroskopijom s Fourierovom transformacijom i termogravimetrijskom analizom. Dobivenim FTIR spektrima i TGA krivuljama dokazana je prisutnost karakterističnih funkcionalnih skupina lignina ( O-H, C-H, C=O, C-O skupina ) u početnom uzorku nakon hidrolize drvne biomase. Također, dokazana je i prisutnost karakterističnih skupina kalcijeva lignosulfonata ( O-H, C-H, C=O, C-O i S-O skupina ) u uzorku dobivenom nakon postupka sulfoniranja produkta hidrolize drvne biomase. Time se potvrđuje uspješnost ugradnje sulfonskih skupina procesom sulfoniranja.