Uslijed sve veće proizvodnje i terapeutske primjene farmaceutika, otpadne vode onečišćene su farmaceuticima poput diklofenaka (DCF) te predstavljaju značajan ekološki problem. Farmaceutici spadaju u grupu mikroonečišćivala, čija se sve veća prisutnost primjećuje u površinskim i podzemnim vodama. Glavni izvor krije se u nedovoljnoj učinkovitost konvencionalnih metoda obrade, zbog čega se u posljednje vrijeme sve veća pažnja pridaje naprednim oksidacijskim procesima kao obećavajućim metodama uklanjanja mikroonečišćivala. Jedan od takvih procesa je i fotokataliza, proces razgradnje onečišćujućih tvari pod utjecajem UV/VIS zračenja uz prisutnost fotokatalizatora na kojem dolazi do efekta adsorpcije tih tvari i njihove razgradnje uslijed djelovanja radikalskih vrsta. U ovom radu prikazan je postupak sinteze BiVO4 fotokatalizatora, jednog od novijih i sve više istraživanih fotokatalizatora. Zanimljiv je upravo zbog fotokatalitičke aktivnosti pod utjecajem vidljive svjetlosti. Fotokatalizator je sintetiziran hidrotermalnom i sol-gel metodom, pri čemu se sol-gel metoda pokazala neuspješnom. Termogravimetrijskom analizom hidrotermalnog BiVO4 ustanovljena je velika količina etilen glikola preostalog iz sinteze u uzorku. Učinkovitost uklanjanja diklofenaka DCF-a hidrotermalnim BiVO4 ispitana je u suspenziji pri pH 4, 6 i 8, pod simuliranim Sunčevim zračenjem, pri čemu je uklanjanje DCF-a praćeno tekućinskom kromatografijom visoke djelotvornosti. Nakon 60 min fotokatalitičke obrade pri pH 4 uklonjeno je 31,67 % DCF-a, dok pri pH 4 i pH 8 tek 12,32 %, odnosno 3,12 % DCF-a. Uklanjanje DCF-a moglo se opisati gotovo podjednako dobro kinetičkim modelom 1. i 2. reda na temelju ocjenjivanja koeficijenta regresije. U daljnjim istraživanjima potrebno je poboljšati čistoću dobivenog BiVO4.