Naslov Modeliranje toksičnosti višekomponentnih otopina farmaceutika i pesticida
Naslov (engleski) Modeling of toxicity of multicomponent pharmaceutical and pesticide solutions
Autor Marija Sigurnjak Bureš
Mentor Šime Ukić (mentor)
Član povjerenstva Tomislav Bolanča (predsjednik povjerenstva)
Član povjerenstva Marko Rogošić (član povjerenstva)
Član povjerenstva Ana Mornar Turk (član povjerenstva)
Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj Sveučilište u Zagrebu Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije Zagreb
Datum i država obrane 2021-02-12, Hrvatska
Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana PRIRODNE ZNANOSTI Kemija Primijenjena kemija
Univerzalna decimalna klasifikacija (UDC ) 54 - Kemija. Kristalografija. Mineralogija 615 - Farmakologija. Terapeutika. Toksikologija
Sažetak Kao posljedica nezaustavljivog ekonomskog razvoja te ubrzanog rasta ljudske populacije, očekuje se da će dostupnost čiste i svježe vode postati jedan od najvećih problema budućnosti. U proteklih nekoliko desetljeća, u vodama su pronađene brojne tvari koje tamo izvorno ne pripadaju, a njihovo je podrijetlo najčešće vezano uz ljudsku aktivnost. Širok spektar onečišćivala, uključujući industrijske kemikalije, farmaceutike, pesticide i metale, pronađen je ne samo u otpadnim, već i u površinskim, pa čak i pitkim vodama. U posljednje vrijeme posebnu pozornost znanstvene zajednice, ali i regulatornih tijela, privlače farmaceutici i pesticidi budući da su prepoznati kao spojevi čija prisutnost u okolišu može imati štetno djelovanje na čovjeka, floru i faunu. Procjena rizika od prisutnosti štetnih tvari u okolišu uglavnom se temelji na poznatim vrijednostima toksičnosti za pojedine tvari. Međutim takav pristup sadrži u sebi pozamašan nedostatak. Naime, rijetke su situacije u kojima je u okolišu prisutna samo jedna štetna tvar: živi organizmi obično su u doticaju sa smjesama štetnih tvari. U takvim situacijama može doći do združenog djelovanja tvari koje, nažalost, nerijetko ima intenzivniji štetni utjecaj po organizme nego što bi bilo u slučaju da svaka tvar djeluje zasebno. Stoga je procjena rizika na temelju informacija o toksičnosti smjesa bolji pristup. No različitih smjesa je bezbroj i nemoguće je za svaku kombinaciju onečišćujućih tvari eksperimentalno odrediti toksičnost. Također, u okolišu je sve više novih kemikalija za koje još ne postoje podaci o toksičnosti. Tom se problemu pokušava doskočiti primjenom kemometrije, konkretnije: primjenom matematičkih modela za procjenu toksičnosti otopina. U proteklim desetljećima razvijeni su i testirani različiti pristupi i modeli. Najprimjenjivaniji model procjene toksičnosti smjesa je tzv. aditivni model (CA model), a odmah nakon njega dolazi model neovisnog djelovanja (IA model). Intenzivan razvoj računala omogućio je značajniju primjenu različitih naprednih računalnih metoda i alata gdje je potrebno istaknuti modele kvantitativnog odnosa strukture i aktivnosti tvari (QSAR) koji povezuju strukturne karakteristike tvari s nekom njihovom aktivnošću, primjerice toksičnošću. Cilj disertacije bio je klasificirati načine združenoga toksičnog djelovanja odabranog skupa farmaceutika i pesticida te razviti adekvatne QSAR-modele koji bi omogućili predviđanje toksičnosti smjesa na temelju sastava i molekulske strukture konstituenata. U disertaciji su ispitivane binarne smjese tvari pripravljene u molarnim omjerima: 25:75, 50:50 i 75:25. Toksičnosti su određene mjerenjem inhibicije luminiscencije bakterije Vibrio fischeri prema normi ISO 11348 te iskazane na tri razine: kao EC50, EC30 i EC10- vrijednosti. Za istraživanje združenoga toksičnog djelovanja odabrano je 10 onečišćivala, od toga šest farmaceutika: azitromicin, eritromicin, karbamazepin, oksitetraciklin, deksametazon i diklofenak te četiri pesticida: alaklor, izoproturon, diuron i klorfenvinfos. Ispitana su djelovanja u binarnim smjesama, a zasebno su promatrane smjese farmaceutika i smjese pesticida. Prilikom analize združenog djelovanja primijenjeni su CA i IA-modeli toksičnosti te su rezultati uspoređeni s eksperimentalno dobivenim vrijednostima. Ulazne varijable modela bile su toksičnosti čistih otopina odabranih farmaceutika i pesticida, a združena djelovanja klasificirana su kao aditivno djelovanje te sinergističko ili antagonističko odstupanje od aditivnog djelovanja. Odstupanja od aditivnog modela dodatnu potvrdu su dobila kroz veću podudarnost u slučaju IA-modela. Rezultati su pokazali pojavu sinergističkog djelovanja u smjesi diklofenaka i oksitetraciklina. Ostale binarne kombinacije diklofenaka ili oksitetraciklina pokazale su slično djelovanje: sinergizam u smjesama s karbamazepinom te antagonizam u smjesama s makrolidnim antibioticima eritromicinom i azitromicinom. U preostalim binarnim smjesama farmaceutika je uočeno aditivno djelovanje. U svim binarnim smjesama pesticida uočeno je aditivno djelovanje, s izuzetkom binarne smjese izoproturona i klorfenvinfosa u kojoj je dokazano sinergističko djelovanje. U zadnjoj fazi istraživanja, razvijeni su i testirani QSAR-modeli. S ciljem povećanja broja otopina na kojima će se razvijati i testirati QSAR-modeli, u istraživanje su dodana četiri nova farmaceutika: omeprazol, desloratadin, imatinib i tobramicin te njihove binarne smjese. Primjenom računalnih alata optimirane su konformacije molekula te matematički opisane strukture svih odabranih onečišćivala (izračunati su molekulski deskriptori). Za potrebe kvalitetnog predstavljanja binarnih smjesa, ispitana su različita pravila miješanja ne bi li se otopine također opisale deskriptorima. Pri tome su na različite načine kombinirane vrijednosti molekulskih deskriptora i sastav smjese. Modeliranje je provedeno višestrukom linearnom regresijom, a odabir najboljih deskriptora primjenom genetičkog algoritma. QSAR-modeli razvijeni su za svaku od tri ispitivane razine toksičnosti: EC50, EC30 i EC10. Razvijeni modeli testirani su na vanjskom skupu podataka, tj. na smjesama čije toksičnosti nisu bile korištene pri razvoju modela. Sva tri modela pokazala su zavidnu razinu točnosti. QSAR-modeli poslužili su za otkrivanje strukturnih karakteristika koje imaju značajan utjecaj na toksičnost prema Vibrio fischeri. Rezultati su pokazali da najveći utjecaj na EC50 i EC30-vrijednosti ima geometrijska udaljenost između dušikovih i sumporovih atoma. Nadalje, istovremena prisutnost kisikovih i klorovih atoma može djelovati na povećanje toksičnosti smjese. Pri EC10, najznačajniji utjecaj na toksičnost smjese ima dipolni moment.
Sažetak (engleski) Unavailability of clean and fresh water will surely become one of the greatest mankind problems if steady development of global economy and the population growth are going to continue. Various odd substances have been found in waters in the past few decades: they were found in wastewater, surface water or even drinking water; the devastating fact is that the origin of these substances is mostly related to human activities. These water pollutants include various industrial chemicals, pharmaceuticals, pesticides, metals, etc. Among them, pharmaceuticals and pesticides have been identified recently as compounds with severe hazardous potential for humans, flora and fauna, since these substances are aimed to interact with living beings. Accordingly, the related risk assessment is required by regulatory bodies. The risk assessment is mostly based on information about toxicities of single pollutants. Unfortunately, such approach has a considerable defect. Namely, situation when only one pollutant is present in the environment is generally very rare; the living beings are mostly exposed to mixtures of pollutants. In such mixtures, a joined activity of substances is possible, such which might have more hazardous influence then the both substances acting alone. Therefore, risk assessment based on information about mixture toxicity is much more acceptable approach. The number of possible mixtures is infinite and, accordingly, it is impossible to experimentally determine toxicity for each mixture. Evermore, the number of newly-created substances in the environment is also increasing and for such substances there is mostly no toxicity information. The scientists are trying to solve this problem by chemometrics or more precisely by the application of various toxicity models. Two most common models are: Concentration Addition model (CA) and Independent Action model (IA). The rapid development of computer technology allowed for the application of various advanced computational methods and tools. The one with great potential is the so-called QSAR approach (Quantitative Structure-Activity Relationship) which correlates the structural characteristics of the substances with their certain activity, for example toxicity. The aim of this dissertation was: I. to classify the modes of joint toxic activity of selected pharmaceuticals and pesticides, and II. to develop QSAR models which would provide prediction of mixture toxicity based on information about mixture composition and of molecular structures of its constituents. Binary mixtures of substances contained in molar ratios of 25:75, 50:50 and 75:25 were tested in this work. Toxicities were determined according to ISO 11348 by measuring the luminescence of Vibrio fischeri bacteria; they were expressed on three levels: as EC50, EC30 and EC10 values. Ten pollutants were selected for the analysis of joint toxic activity; this referred to six pharmaceuticals: azithromycin, erythromycin, carbamazepine, oxytetracycline, dexamethasone and diclofenac, and four pesticides: alachlor, isoproturon, diuron and chlorfenvinphos. Toxic activities were studied on binary mixtures: mixtures of pharmaceuticals and mixtures of pesticides were analyzed separately. CA and IA toxicity models were applied for the analysis of joint toxic activity and the model-predicted values were compared to experimentally determined ones. Toxicities of single-pollutant solutions were used as inputs to the models and joint toxic activities were classified as: I. the additive behavior, and II. synergistic or antagonistic deviation from the additive behavior. Deviations from the additive action were confirmed additionally through better fitting of the experimental values in the case of IA model. The results indicated synergistic behavior in the mixture of diclofenac and oxytetracycline. Other binary combinations of diclofenac and oxytetracycline were acting similarly: thus the synergism was observed for their mixtures with carbamazepine, while the antagonistic behavior was shown for the mixtures with azithromycin and erythromycin. All the remaining binary mixtures of pharmaceuticals indicated additive behavior. The analysis revealed additive behavior for all binary mixtures of pesticides; the exception was the mixture of isoproturon and chlorfenvinphos whose combination resulted with synergistic deviation from the additive behavior. In the last stage of the research, QSAR models were developed and validated. Four new pharmaceuticals were added to the study: omeprazole, desloratadine, imatinib, and tobramycin, as well as their binary mixtures. The intention was to increase the number of data for development and validation of QSAR models. Molecular conformations of all selected pollutants were optimized and the descriptors were calculated. Different mixing rules were tested in order to find the best way to present mathematically the binary mixtures. These rules included various ways of combining molecular descriptor values with mixture composition. Modeling was performed by Multiple Linear Regression and Genetic Algorithm was applied in the selection of most-informative descriptors. QSAR models were developed for each of the three tested toxicity levels: EC50, EC30 and EC10. The models were validated using the external data set, i.e. by the mixtures whose toxicities were not included in development of the models. Each of the models showed a high level of accuracy. QSAR models were used in revealing the structural characteristics that had a significant impact on toxicity towards Vibrio fischeri. The results indicated that EC50 and EC30 values were mostly influenced by geometrical distances between nitrogen and sulfur atoms. Additionally, the simultaneous presence of oxygen and chlorine atoms could induce the increase in mixture toxicity. At the lowest tested level (EC10), dipole moment had the highest impact on the mixture toxicity.
Ključne riječi
toksičnost
Vibrio fischeri
farmaceutici
pesticidi
aditivni model
model neovisnog djelovanja
QSAR
Ključne riječi (engleski)
toxicity
Vibrio fischeri
pharmaceuticals
pesticides
concentration addition model
independent action model
QSAR
Jezik hrvatski
URN:NBN urn:nbn:hr:149:001857
Datum promocije 2021
Projekt Šifra: IP-2014-09-7992 Naziv: Modeliranje okolišnih aspekata napredne obrade voda za razgradnju prioritetnih onečišćivala Naziv: Modeling of environmental aspects of advanced water treatment for fegradation of priority pollutants Kratica: MEAoWT Voditelj: Tomislav Bolanča Pravna nadležnost: Hrvatska Financijer: HRZZ Linija financiranja: IP
Studijski program Naziv: Kemijsko inženjerstvo i primijenjena kemija Vrsta studija: sveučilišni Stupanj studija: poslijediplomski doktorski Akademski / stručni naziv: doktor/doktorica znanosti, područje prirodnih znanosti, polje kemija (dr. sc.)
Vrsta resursa Tekst
Opseg [172] str. ; 30 cm
Način izrade datoteke Izvorno digitalna
Prava pristupa Pristup korisnicima matične ustanove
Uvjeti korištenja
Javna napomena Skandinavski model
Datum i vrijeme pohrane 2023-06-02 11:58:50