| Sažetak | Bojila se mogu podijeliti u dvije glavne kategorije, prirodna i sintetska. Tirska ljubičasta, karmin, bojadisarski broć i indigo neka su od najjpoznatijih i najstarijih prirodnih bojila. Prirodna bojila koristile su najranije civilizacije. Dokazi o korištenju nalaze se u špiljama, drevnim naseljima i grobnicama. Prirodna bojila moguće je podijeliti na više načina, a česte su podjele prema kemijskoj strukturi, izvoru proizvodnje te metodama primjene na tekstilu. Najčešće se koriste za bojenje tekstila, hrane, kozmetike, u farmaceutskoj industriji te umjetnosti. Do 1856. g. koristila su se samo prirodna bojila, a te je godine W. H. Perkin slučajno pripremio mauvein, prvo sintetsko bojilo koje je bilo put razvoju mnogih drugih sintetskih bojila. Neka sintetska bojila predstavljaju opasnost za okoliš i ljude, stoga se u posljednjih nekoliko godina pojavilo ponovno zanimanje za korištenje ekološki prihvatljivijih i zdravijih bojila. Također, čimbenik koji potiče upotrebu prirodnih bojila želja je kupaca za jedinstvenim proizvodima. U eksperimentalnom dijelu ovog rada pripremljeno je jedanaest bojila iz biljnih izvora i gljiva (crveni kupus, cikla, špinat, avokado, vrganji, lisičarke, trubice, žuti luk, ljubičasti luk, borovnice i kurkuma), a korištena su za bojenje materijala pamuka i vune. Da bi se ispitale različite mogućnosti bojenja, otopine su razdijeljene u staklene bočice. Za promjenu pH vrijednosti i dobivanje različitih boja korišteni su modifikatori. Kako bi se provjerilo vezivanje bojila za tkaninu, pojedine su bočice sadržavale samo čisto bojilo, a druge i sredstvo na vezivanje. Također, kako bi se ispitao utjecaj vremena bojenja i temperature na konačan produkt, vlakna su držana u pripremljenim bočicama s otopinama najprije oko jedan sat, pri temperaturi oko 80 °C te tri dana na temperaturi oko 8 °C. |
| Sažetak (engleski) | Dyes can be divided into two main categories: natural and synthetic. Tyrian violet, carmine, madder and indigo are some of the best known and oldest natural dyes. Natural dyes were used by the earliest civilizations. Evidence of their use can be found in caves, ancient settlements and tombs. Natural dyes can be categorised in several ways, often according to their chemical structure, their source of manufacture, and their methods of application to textiles. They are most commonly used for dyeing textiles, food, cosmetics, in the pharmaceutical industry, and in the arts. Until 1856, only natural dyes were used. In that year, W. H. Perkin accidentally produced mauveine, the first synthetic dye, which paved the way for the development of many other synthetic dyes. Some synthetic dyes pose a danger to the environment and humans, so in recent years there has been a renewed interest in using more environmentally friendly and healthier dyes. In the experimental part of this work, eleven dyes were prepared from plant sources and mushrooms (red cabbage, beets, spinach, avocados, porcini mushrooms, chanterelles, tubers, yellow onions, purple onions, blueberries, and turmeric) and used to dye cotton and wool materials. To test the different dyeing options, the solutions were divided into glass vials. Modifiers were used to change the pH and obtain different colours. To test the binding of the dye to the fabric, some bottles contained only pure dye, while others contained a binder. To study the effects of dyeing time and temperature on the final product, the fibres were stored in the prepared vials containing the solutions first at a temperature of 80 °C for one hour and then at a temperature of about 8 °C for three days. |
