prikaz prve stranice dokumenta Utjecaj kemijske i termičke reaktivacije TiO2-SnS2 na učinkovitost fotokatalitičke razgradnje diklofenaka u vodi pod simuliranim sunčevim zračenjem
  Preuzmi
PDF 1.82 MB
diplomski rad
Utjecaj kemijske i termičke reaktivacije TiO2-SnS2 na učinkovitost fotokatalitičke razgradnje diklofenaka u vodi pod simuliranim sunčevim zračenjem
Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije, 2016. urn:nbn:hr:149:099027
Pelesk, Antonio
Sveučilište u Zagrebu
Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije

Institucijski repozitorij: Repozitorij Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu

Citirajte ovaj rad

Pelesk, A. (2016). Utjecaj kemijske i termičke reaktivacije TiO2-SnS2 na učinkovitost fotokatalitičke razgradnje diklofenaka u vodi pod simuliranim sunčevim zračenjem (Diplomski rad). Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije. Preuzeto s https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:149:099027

Pelesk, Antonio. "Utjecaj kemijske i termičke reaktivacije TiO2-SnS2 na učinkovitost fotokatalitičke razgradnje diklofenaka u vodi pod simuliranim sunčevim zračenjem." Diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije, 2016. https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:149:099027

Pelesk, Antonio. "Utjecaj kemijske i termičke reaktivacije TiO2-SnS2 na učinkovitost fotokatalitičke razgradnje diklofenaka u vodi pod simuliranim sunčevim zračenjem." Diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije, 2016. https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:149:099027

Pelesk, A. (2016). 'Utjecaj kemijske i termičke reaktivacije TiO2-SnS2 na učinkovitost fotokatalitičke razgradnje diklofenaka u vodi pod simuliranim sunčevim zračenjem', Diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije, citirano: 25.11.2024., https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:149:099027

Pelesk A. Utjecaj kemijske i termičke reaktivacije TiO2-SnS2 na učinkovitost fotokatalitičke razgradnje diklofenaka u vodi pod simuliranim sunčevim zračenjem [Diplomski rad]. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije; 2016 [pristupljeno 25.11.2024.] Dostupno na: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:149:099027

A. Pelesk, "Utjecaj kemijske i termičke reaktivacije TiO2-SnS2 na učinkovitost fotokatalitičke razgradnje diklofenaka u vodi pod simuliranim sunčevim zračenjem", Diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije, Zagreb, 2016. Dostupno na: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:149:099027

Za citiranje koristite ovu mrežnu adresu: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:149:099027
Podaci o radu
NaslovUtjecaj kemijske i termičke reaktivacije TiO2-SnS2 na učinkovitost fotokatalitičke razgradnje diklofenaka u vodi pod simuliranim sunčevim zračenjem
Naslov (engleski)Influence of chemical and thermal reactivation of TiO2-SnS2 on effectiveness of photocatalytic degradation of diclofenac in water under simulated solar irradiation
AutorAntonio Pelesk
MentorHrvoje Kušić (mentor)
Član povjerenstvaHrvoje Kušić (predsjednik povjerenstva)
Član povjerenstvaAna Lončarić Božić (član povjerenstva)
Član povjerenstvaMirela Leskovac (član povjerenstva)
Ustanova koja je dodijelila
akademski / stručni stupanj		Sveučilište u Zagrebu
Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije
Zagreb
Datum i država obrane2016-09-29, Hrvatska
Znanstveno / umjetničko
područje, polje i grana		TEHNIČKE ZNANOSTI
Interdisciplinarne tehničke znanosti
Inženjerstvo okoliša
Sažetak
U ovom radu provedeno je istraživanje u nekoliko koraka, koje se sastojalo od nanošenja fotokatalizatora TiO2-SnS2 na staklene pločice, nakon čega su pločice onečišćene diklofenakom i razgradnim produktima u solar/TiO2-SnS2/H2O2 procesu. Onečišćene pločice tretirane su na dva različita načina: termičkom obradom, pri povišenim temperaturama od 200 °C do 350 °C, te kemijskom reaktivacijom. Uvjeti u pojedinim eksperimentima toplinske i kemijske reaktivacije određeni su statističkim dizajnom eksperimenta. Nakon provedenih obrada s ciljem obnavljanja aktivnosti pločica, utvrđeni su optimalni uvjeti pri kojima je moguće ostvarenje najboljeg uklanjanja diklofenaka iz otpadne vode, što je bio konačni cilj. Rezultati su kodirani i opisani kinetičkim modelima te dobivene vrijednosti međusobno uspoređene, kako za pojedine postupke reaktivacije, tako i za pločice. Utjecaj procesnih parametara je analiziran pomoću Pareto dijagrama. Rezultati su pokazali da toplinska reaktivacija dovodi načelno do smanjenja adsorpcijskog kapaciteta pločica, kao i kemijska reaktivacija što je vidljivo iz vrijednosti postotaka uklanjanja. Valjanost izračunatih modela procijenjena je analizom varijance (ANOVA). Vrijednosti F i p dokazuju valjanost pojedinog modela. Prilikom ocjenjivanja modela iz grafičkih prikaza dokazano je da dobiveni odziv valjan te da ostaci prate normalu razdiobe.
Sažetak (engleski)
In this paper the research was carried out in several steps, which consisted of applying the photocatalyst TiO2-SnS2 on glass tiles, after which the tiles contaminated with diclofenac and degradation products in the solar / TiO2-SnS2 / H2O2 process. Contaminated tiles were treated in two different ways: by thermal treatment at elevated temperatures of from 200 °C to 350 °C and chemical reactivation. Conditions in some experiments, thermal and chemical reactivation are determined with the statistical design of experiment. After the treatment with the aim of recovery activity of the tiles, are determined optimal conditions in which it is possible to gain maximum removal of diclofenac from the waste water, which was the ultimate goal. The results are coded and described by kinetic models and the values obtained were compared with each other, both for individual processes of reactivation, and the tiles. The influence of process parameters was analyzed using Pareto diagram. The results showed that the thermal reactivation generally leads to a decrease in the adsorption capacity of the tiles, as well as chemical reactivation what can be seen from the percentages removal value. The validity of the calculated model is estimated by analysis of variance (ANOVA). The values of F and p prove the validity of a particular model. In evaluating the model from graphic appearance has been proven that the resulting response is valid and that remains followed the normal distribution.
Ključne riječi
Ključne riječi (engleski)
Jezikhrvatski
URN:NBNurn:nbn:hr:149:099027
Studijski programNaziv: Ekoinženjerstvo
Vrsta studija: sveučilišni
Stupanj studija: diplomski
Akademski / stručni naziv: magistar/magistra inženjer/inženjerka ekoinženjerstva (mag. ing. oecoing.)
Vrsta resursaTekst
Način izrade datotekeIzvorno digitalna
Prava pristupaOtvoreni pristup
Uvjeti korištenjaIkona licence Zaštićeno autorskim pravom.
Datum i vrijeme pohrane2017-11-24 09:23:29