Prijevare vezane uz gorivo predstavljaju veliki problem na svjetskoj razini. Svaka država primjenjuje različitu razinu poreza na gorivo, ovisno o njegovoj upotrebi, a zlouporaba goriva dovodi do milijunskih gubitaka u državnom proračunu. Kako bi se spriječila ilegalna praksa „pranja“ goriva, ona se označavaju prikladnim markerom i bojilom. Najčešće upotrebljavani marker za goriva je Solvent Yellow 124, žuta monoazo boja koja u gorivu nije vidljiva golim okom. Za razliku od markera, bojilo se dodaje kako bi dobili vidljivo obojenje goriva. Obojenje dieselskog goriva uzrokuje Solvent Blue 35, a loživog ulja Solvent Red 19. Upravo je dieselsko gorivo ono čija je primjena najviše u zlouporabi. Plavi diesel koristi se u poljoprivredi i ribarstvu i kao takav nije opterećen porezom. Za razliku od plavog diesela, na diesel koji se koristi za pogon automobila plaća se porez te je on skuplji za 3 kn/L. Za uklanjanje obojenja i markera iz goriva koriste se različite metode nakon čega se ono korisnicima ilegalno prodaje po višoj cijeni. Prisutnost markera i bojila u „pranom“ gorivu je teško odrediti zbog njihove vrlo niske koncentracije. Kako bi se što lakše, točnije i preciznije odredila njihova prisutnost u „pranom“ gorivu pripremljeni su polimeri s otiskom (MIP) bojila, u svrhu povećanja selektivnosti ekstrakcije i kvantifikacije bojila u gorivu. Za karakterizaciju polimera korištene su razne metode poput infracrvene spektrometrije s Fourierovim transformacijama (FTIR), pretražne elektronske mikroskopije (SEM), adsorpcijsko-desorpcijske porozimetrije uz primjenu BET modela za analizu površine, metode toplinske analize (DTA/TGA) te analize oslobođenih plinova sa spektrometrijom masa (EGA-MS). Učinkovitost pripremljenih MIP-ova ispitana je na modelnim uzorcima plavog diesela i loživog ulja i uspoređena sa učinkovitošću ekstrakcije na komercijalnim kolonama. Postavljen je temelj za daljnju nadogradnju i poboljšanje polimera s otiskom bojila za detekciju njihovih izrazito niskih koncentracija u „pranom“ gorivu.