Tankoslojna kromatografija je brza i učinkovita analitička metoda za odvajanje i detekciju brojnih metalnih kationa. Radi svoje jednostavnosti i niskih troškova jedna je od najčešće korištenih kromatografskih tehnika. Sastoji se od nekoliko koraka koji uključuju nanošenje uzoraka na kromatografsku podlogu, razvijanje kromatograma te vizualizacija komponenata uzorka. Detekcijske metode mogu biti destruktivne i nedestruktivne, a temelje se na kemijskim i fizikalnim načelima. Vizualizacija se najčešće provodi reakcijom između reagensa i komponenata uzorka pod dnevnim ili ultraljubičastim svijetlom. Prskanje je najčešći način kojim se vrši detekcija. Tankoslojna kromatografija je odabrana kao metoda za analizu slitine povijesne važnosti koja je prethodno anodno uzorkovana. Kako je olovo glavni sastojak slitine, bilo je potrebno pronaći odgovarajući reagens ili kombinaciju reagensa kojim će se Pb2+ moći detektirati. Sedam metalnih kationa (Cu2+, Sn2+, Zn2+, Pb2+, Fe3+, Ni2+, Al3+) i njihova smjesa su kromatografirani na tankom sloju mikrokristalinične celulozne podloge uz pokretnu fazu koja se sastoji od 30 mL smjese otapala čiji je omjer V(n-butanol) : V(H2O) : V(HCl) = 60:5:35, v/v/v metodom tankoslojne kromatografije. Provedenim „spot“ testom je odabrano pet kombinacija reagensa za izvođenje detekcije metalnih kationa. Dobiveni kromatogrami su razmatrani u odnosu na boju mrlje kationa i boju podloge. Potrebno je da boja podloge kromatograma bude što svjetlija, a boja mrlje tamnija kako bi se postigao zadovoljavajući kontrast za bolju vizualizaciju.