Emocije su sastavni dio života, kako kod odraslih ljudi tako i kod djece. Emocije su najviše prisutne kod obrazovno-odgojnog procesa. Tijekom tog istog procesa djeca zaslužuju i očekuju razumijevanje i pažnju od strane svog nastavnika. Koliko je djetetu važna emocionalna inteligencija kod nastavnika i da li to utječe na njihovu osobnu motivaciju ili ne. Da li učenici emotivno povezuju svoju lošu ocjenu s osobnim mišljenjem o nastavniku. Prilikom obrazovanja nije bitna samo intelektualnost djeteta već i njegova sposobnost pokazivanja emocija, suočavanje s istim kao i prihvaćanje tuđih emocija. Provođenjem ankete u Osnovnoj školi Metel Ožegović Radovan nastojati će se proučiti i analizirati odnos između učenika i nastavnika. Koliko često oni pokazuju emocije jedni pred drugima. Koliko im je bitno pratiti, a koliko voditi. Prvi dio ovog rada bazirati će se na teoriji i objašnjavanju što je zapravo emocionalna inteligencija i koliko je ona bitna za pojedinca. Drugi dio ovog rada temeljiti će se na istraživanju koliko su nastavnici i učenici spremni pokazati emocije i kako prihvaćaju iste. Struktura rada će obuhvaćati: Uvod, Teorijski dio, Metode (uzorak ispitanika, mjerne instrumente), Rezultate i interpretaciju rezultata, Zaključak, Smjernice za daljnja istraživanja, Popis literature, Priloge (Suglasnosti, Mjerne instrumente..).