Pojam „održivi razvoj“ ušao je u terminologiju 80-ih godina 20. stoljeća, no tek u nekoliko posljednjih godina slušamo o njemu kao o nečemu što treba detaljnije proraditi i u čemu se treba usavršavati. Radom „Oblici implementacije održivog razvoja u predškolskim i vrtićkim skupinama“ pokušava se ukazati na veću potrebu implementacije svih oblika održivog razvoja u vrtićke skupine, motivaciju odgojitelja i modela koji imaju veliku ulogu u oblikovanju dječje svijesti za očuvanje okoliša i svjetlije budućnosti. Ovaj rad donosi pregled definicija, stajališta i mišljenja o neiscrpnoj temi održivog razvoja. Posebnost ovog rada je to što se odnosi na održivi razvoj u obrazovanju i njegovu zastupljenost u predškolskim ustanovama, te reakcije i interese djece uključene u posebne programe i u redovne programe. U radu se kroz intervju i anketne upitnike za djecu i djelatnike zaposlene kao odgojitelji u dječjim vrtićima iznosi stajalište da postoji razlika u rezultatima te da su djeca skupine uključene u program održivog razvoja svjesnija racionalnijeg načina života, što je naznaka da je ovaj program svojim educiranim i motiviranim odgojiteljima te bogatstvom i dostupnošću materijala učinkovit. Iz odgovora odgojitelja dvaju dječjih vrtića grada Zagreba ovaj rad iznosi stajalište da većina odgojitelja provodi oblike implementacije održivog razvoja u svojoj skupini, te da tome prethodi većinom intrizična motivacija.Nezaobilazna sastavnica u kreiranju humanističko - razvojnog kurikuluma je upravo dijete najmlađe i predškolske dobi sagledano kao aktivan sudionik cijelog procesa života a odgojitelj kao ključ, snaga i kvaliteta cijelog sustava