U posljednjih deset do petnaest godina u zapadnim društvima jača svijest o potrebama djece čiji su roditelji u zatvoru/sukobu sa zakonom. Dok su zatvorski sustav i pravosudni sustav načinili značajnije iskorake u podizanju kvalitete života ove djece, odgojnoobrazovni sustav kaska i čini se kako se najteže mijenja u smjeru destigmatizacije i podrške. Da je tomu tako svjedoče i promjene u zatvorskom sustavu u nas i svijetu, gdje se ulažu sredstva u primjereno opremanje prostora za obiteljske posjete i mijenjaju procedure pregledavanja djece pri ulasku u zatvor/kaznionicu. Također, zatvorski sustavi zatvorenicima nude cijeli niz programa kojima se adresiraju njihove roditeljske kompetencije, smatrajući kako će kvalitetni obiteljski odnosi pridonijeti resocijalizaciji zatvorenika i smanjenju recidiva. No, odgojno-obrazovne ustanove ne prepoznaju svoju važnost za djecu čiji su roditelji u zatvoru/sukobu sa zakonom, ponajprije jer ne postoje jasni podaci o broju djece, a izostaju i istraživanja o njihovim potrebama i iskustvima. Iako ne postoje točni statistički pokazatelji o broju djece, već se radi o aproksimacijama baziranim na evidencijama, socijalnim anamnezama zatvorenika i procjenama socijalnih službi, jasno je da se radi o značajnom broju djece. Naime, postoje procjene kako na razini Europske Unije oko 800 000 djece ima roditelja u zatvoru, a ako se u obzir uzme šire geografsko područje Europe, brojka se penje na 2 100 000 djece (COPE, 2016). Radi lakše orijentacije kod procjene broja djece, COPE (2016) navodi kako na jednog zatvorenika dolazi 1,3 djeteta. U Republici Hrvatskoj tijekom 2022. godine u zatvorskom sustavu boravilo je 12 826 zatvorenika/ zatvorenica (Vlada Republike Hrvatske, 2024) pa bi se po ovoj formuli moglo izračunati kako je u 2022. godini 16 674 djeteta imalo roditelja u zatvoru. Moguće je da je ta brojka i veća, ako se uz roditelje - zatvorenike pribroje roditelji koji su u bijegu od kaznenog progona tj. roditelja protiv kojih su u tijeku kazneni postupci. Autorica Paccione Dyszlewski (2022) navodi kako u Sjedinjenim Američkim Državama svako četrnaesto dijete ima roditelja u zatvoru, a procjenjuje da na globalnoj razini omjer 1:28, odnosno svako dvadeset i osmo dijete u dobi do 18 godina ima roditelja u zatvoru. To znači da praktički svaka odgojno-obrazovna ustanova (dječji vrtić, osnovna i srednja škola) ima dijete čiji je roditelj trenutačno u zatvoru. Bourgeba (2017) procjenjuje kako učitelji u Francuskoj, tijekom prosječnog radnog staža, imaju kontakt s 25 djece čiji su roditelji u zatvoru, a da toga ni nisu svjesni. Problem svijesti odgojno-obrazovnih djelatnika izravno je vezan sa stigmom koju doživljavaju djeca čiji su roditelji u zatvoru/sukobu sa zakonom. Naime, zbog stigme kojoj su ova djeca izložena, njihove potrebe bivaju neprepoznate i izostaje potrebna im podrška. Djeca čiji su roditelji u zatvoru/sukobu sa zakonom za društvo su nevidljiva djeca, a nazivaju ih i „siročićima pravde“ (Ćaćić i sur., 2021, 4) što slikovito ukazuje na osjetljivost socijalne pozicije u kojoj se nalaze. Autorica Comfort (2007) za djecu čiji su roditelji u zatvoru/ sukobu sa zakonom kaže kako zajedno s roditeljima izdržavaju kaznu, što je odraz dvije stvarnosti: jedna je ta da su roditelji i djeca povezani, a druga da postoji značajan socijalni animozitet prema zatvorenicima i njihovim obiteljima, zbog čega je potrebna podrška zatvorenicima i njihovim obiteljima. Činjenica da je roditelj počinio kazneno djelo za djecu predstavlja potencijalni rizični čimbenik, ponajprije za socijalno isključivanje, siromaštvo i razvoj zdravstvenih problema. Situacija je značajno složenija u slučajevima kada je dijete žrtva, kada je dijete rođeno u zatvoru ili kada dijete ima teškoće u razvoju, što zahtijeva sistemski pristup i podršku, pri čemu odgojnoobrazovne ustanove trebaju biti aktivni dionici s jasnom ulogom u odnosu na dijete i njegovu obitelj. Zahvaćenost odgojno-obrazovnog sustava roditeljskim izdržavanjem kazne zatvora nastaje pod tzv. efektom mreškanja (engl. ripple effect) odnosno, širenja učinaka kaznenog djela od pojedinca prema van, poput valova na vodi, čime roditeljsko počinjenje kaznenog djela ima utjecaj na odgojno-obrazovni sustav i odgojnoobrazovne potrebe djeteta. Stoga je ovaj priručnik doprinos boljemu razumijevanju potreba djece čiji su roditelji u zatvoru/sukobu sa zakonom s posebnim naglaskom na podršku u odgojno-obrazovnom sustavu, u kojemu djeca provode najviše svojeg vremena i koji oblikuje njihove slike o svijetu, drugima i sebi samima.