| Sažetak | Svakom roditelju u najvećem je interesu da njegovo dijete odrasta sretno i zadovoljno te da se cjelokupno ostvaruje na svim razvojnim područjima. Kako bi to bilo moguće, potrebno je da dijete razvija emocije koje mu pružaju sigurnost, toplinu, ljubav i određeni kontinuitet koji mu olakšava razumijevanje svijeta. Ukoliko dijete ima razvojnu, zdravstvenu ili koju drugu teškoću – to je za njega prilično kompliciran proces. Stoga u ovome radu proučavamo kako mu u tome mogu pomoći njegovi roditelji i odgojitelji te stručni tim dječjeg vrtića koje dijete pohađa. Samim time, cilj ovoga rada jest utvrditi postoji li suradnja između roditelja djece s Down sindromom i dječjeg vrtića koje dijete pohađa. Srž cjelokupne problematike pokazuje koliko su ove odrednice od izuzetne važnosti za odrastanje i razvijanje djeteta te radi toga njihova međusobna suradnja predstavlja pravi izazov. Prema tome, uzorak ovoga istraživanja čini 16 ispitanika, odnosno petero djece, petero roditelja, petero odgojitelja i jedna asistentica koji su ispitani na području dječjih vrtića grada Osijeka. Najprije u pitanje dolazi stjecanje međusobnog povjerenja između roditelja i djelatnika dječjeg vrtića, posebice odgojiteljica skupine njihovoga djeteta. Kako roditelji i odgojitelji ne provode puno vremena zajedno, ni jedni ni drugi nemaju uvid u događanja kada dijete nije s njima. Već tada se uviđa da je za dobar partnerski odnos bitno istinsko povjerenje, otvorena komunikacija te objektivnost i uvažavanje. |
| Sažetak (engleski) | It is in the best interest of every parent that their child grows up happy, satisfied, and that he is fully realized in every developmental area. For that to be possible, it is necessary for the child to develop emotions that provide him with safety, warmth, love, and a continuity that will help him understand the world. If a child has a developmental, health or other issue – it is a very complicated process for him. Therefore, this paper explores ways the parents and educators can help the child, as well as the staff of the kindergarten he attends. Thus, the aim of this paper is to determine whether there is any cooperation between parents of children with Down Syndrome and the kindergarten their child attends. The core of the overall problem shows that these elements are very important for the growth and development of the child, and therefore their mutual cooperation represents the real challenge. Accordingly, the sample of this study consists of 16 participants i. e. five children, five parents, five educators and one assistant who were questioned in kindergartens in Osijek. First of all, the question of mutual trust arises between the parents and the kindergarten staff, especially the educator of their child’s group. Since parents and educators do not spend much time together, neither have any insights into the events when the child is not with them. Thus, it is recognized that for a good partnership trust is essential, as well as open communication, objectivity, and respect. |
