| Sažetak (hrvatski) | Brojna su istraživanja pokazala kako djeca s ADHD-om pokazuju probleme u akademskom, socijalnom i emocionalnom funkcioniranju. Međutim, jako mali broj istraživanja bavi se djecom koja su suspektna na ADHD-a, a gdje bi ovakva odstu-panja mogla uputiti na posljedični razvoj poremećaja te kao takva biti važna u or-ganizaciji preventivnih programa. Cilj istraživanja je provjeriti akademsko (školski uspjeh, akademska samoefikasnost), socijalno (broj prijatelja, vršnjačka prihvaćenost, socijalna samoefikasnost) i emocionalno (empatija, emocionalna kompetentnost, emo-cionalna samoefikasnost) funkcioniranje djece suspektne na ADHD. U istraživanju su sudjelovala 492 učenika 4., 6. i 8. razreda osnovne škole (prosječne dob M = 12, 72, SD = 1, 62). Učenici su podijeljeni u 3 skupine s obzirom na samoprocjenu simptoma prema kriterijima DSM-V, pri čemu je 11% (N = 55) učenika samoprocijenilo da je suspektno za razvoj ADHD-a, a 13, 6% (N = 68) da ima simptome za dijagnozu AD-HD-a te su obje ove skupine smatrane suspektnima na ADHD, dok su ostali učenici procijenili da nemaju simptome ADHD (75, 4%, N = 377). Korišteni su sljedeći instru-menti: Skala hiperaktivnosti-impulzivnosti-pažnje (HIP ; Vulić-Prtorić, 2006), Upitnik samoefikasnosti za djecu (SEQ-C, Vulić-Prtorić i Sorić, 2006), Upitnik emocionalne kompetentnosti (UEK-45 ; Takšić, 2002), Skala emocionalne empatije iz E-upitnika (Raboteg-Šarić, 2002), te su učenici pitani da procjene koliko se osjećaju prihvaćeno od strane vršnjaka, koliko imaju prijatelju i daju podatke o školskom uspjehu. Re-zultati istraživanja pokazali su kako je kod djece suspektne na ADHD-a narušeno akademsko funkcioniranje (oba aspekta, F školski uspjeh = 3, 87, p = 0, 021, ω = 0, 11 ; F akademska samoefikasnost = 23, 46, p = 0, 000, ω = 0, 29), međutim za socijalno i emocionalno funkcioniranje nađena su odstupanja samo na jednom aspektu (F vršnjačka prihvaćenost = 4, 35, p = 0, 013, ω = 0, 12 ; F emocionalna samo-efikasnost = 6, 76, p = 0, 001, ω = 0, 15). Možemo zaključiti kako je kod djece sus-pektne na ADHD-a svakako narušeno akademsko funkcioniranje, no kada govorimo o socijalnom i emocionalnom funkcioniranju ove razlike su manje i odnose se samo na neke ispitane aspekte što bi se trebalo detaljnije ispitati u budućim istraživanjima. Budući prevencijski programi trebali bi se usmjeriti prvenstveno na pomoć u školskoj prilagodbi, ali i u razvoju socijalnih vještina potrebnih za stvaranje prisnih vršnjačkih odnosa te na razvoj djetetovih sposobnosti nošenja s negativnim emocijama. |
