Dosadašnja istraživanja koja su se bavila problematikom vršnjačkog nasilja nisu jasno naglašavala razliku između nasilja i zlostavljanja. U ovom istraživanju mjereno je vršnjačko zlostavljanje, uzimajući u obzir i odnos moći nasilnika i žrtve kao i namjeru počinjenog nasilnog ponašanja. Cilj istraživanja bio je ispitati pojavnost vršnjačkog zlostavljanja i dosadašnje mjere prevencije koje su poduzete u svrhu njegova sprječavanja u osječkim školama. U istraživanju je sudjelovalo 496 učenika od petog do osmog razreda iz četiriju osnovnih škola (40, 3% dječaka). Dobni raspon kretao se od 10 do 15 godina (M=12, 49 ; SD=1, 81). Učenici su popunili Upitnik o vršnjačkom zlostavljanju (UVZ ; Velki, 2015). Rezultati istraživanja pokazali su da je u vršnjačko zlostavljanje bilo uključeno 37, 1% žrtava, 15, 9% nasilnika/žrtva, 3, 2% nasilnika, dok 43, 8% djece nije bilo uključeno u vršnjačko zlostavljanje. Najzastupljenije je verbalno zlostavljanje, dok najmanju razinu zastupljenosti ima seksualno zlostavljanje. 10% učenika izjavilo je da se u njihovim školama i razredima vršnjačko zlostavljanje događa češće nego kod drugih. Dobiveni su rezultati zabrinjavajući jer pokazuju porast nasilja u odnosu na prijašnja istraživanja. Od ispitanih učenika, njih skoro 70% sudjelovalo je u nekom programu prevencije zlostavljanja, a najčešće su to bili UNICEF program te interni školski programi, dok su učenici u programima najčešće sudjelovali kroz radionice i slušanje predavanja. Učenici uglavnom navode da je uvedeni program pomogao smanjenju vršnjačkog zlostavljanja u manjoj mjeri (38, 9%). Iako se škole trude uvesti različite programe prevencije, očito je da je njihova efikasnost još uvijek prilično upitna.