Ovaj rad usmjeren je na istraživanje činjenice je li škola najveći posrednik između djece i zaraznih bolesti, kako bakterijskih tako i virusnih. Školska zgrada trebala bi učenicima s obzirom na čistoću, red i funkcionalnost uvijek služiti kao primjer te predstavljati mjesto gdje će svoje higijenske navike produbiti i proširiti. Negativan utjecaj je veći, ako su učionice pretrpane, nedovoljno prozračene i slabo osvijetljene, vlažne, ako nema dovoljno zahoda, ako školska zgrada nije opskrbljena zdravstveno ispravnom pitkom vodom, ako je konstantno u nedostatku higijenskih potrepština (sapuna, ubrusa i slično). Glavna svrha ovog diplomskog rada je dobiti uvid o prevenciji zaraznih bolesti u školskim ustanovama te istražiti zadovoljavaju li trenutni higijensko-sanitarni uvjeti standarde koji osiguravaju pravilan dječji razvoj u istima. U tu svrhu korištena je pisana anketa koja je sadržavala 12 pitanja. Uzorak za ovo istraživanje činilo je 30 učitelja razredne nastave s područja Osječko – baranjske županije. Rad prikazuje istraživanje koje je provedeno prije ljetnih praznika od sredine svibnja do sredine lipnja. Vrlo je važno da škola kao ustanova ispunjava sve uvjete za djetetov pravilan rast i razvoj, a tog mišljenja je 43% učiteljica koje smatraju da njihove škole pružaju sve potrebne higijenske uvjete. 80% učiteljica se slaže da se učenici prilikom boravka u školskoj kuhinji pridržavaju naučenih pravila što se tiče higijene, poput pranja ruku prije jela, vezanja kose u rep i slično. Što se tiče školskih zahoda, zbog brojih higijenskih razloga, u svakom školskom zahodu treba biti dovoljno toaletnog papira, ubrusa i sapuna. Nadalje 57% učiteljica smatra da higijenske potrepštine poput sapuna te ubrusa nisu uvijek prisutne. Vrlo važna zadaća škole je da učenicima bude sigurno mjesto gdje će usvojiti važnost higijenskih navika, gdje će svoje higijenske navike proširiti te mjesto koje neće širiti zarazne bolesti između učenika.