Reguliranje prometa na izvangradskim dionicama cesta svodi se u najvećoj mjeri na reguliranje režima brzina i pretjecanja. Na dvotračnim cestama pretjecanje predstavlja jednu od najsloženijih radnji iz razloga što vozilo koje pretječe određen period vremena boravi na prometnoj traci koja je namijenjena za kretanje vozila iz suprotnog smjera. U realnom prometnom toku pretjecanje se javlja zbog heterogene strukture prometnog toka, različitih voznodinamičkih sposobnosti vozila i različitih karakteristika vozača i njihovog ponašanja. Iz tog razloga na svim izvangradskim dionicama cesta neophodno je omogućiti određen broj dionica i odsjeka na kojima je pretjecanje dopušteno. Dionice i odsjeci na kojima je pretjecanje dopušteno, zovu se zone dopuštenog pretjecanja. Obveza projektanata je da prilikom projektiranja cesta omoguće zone dopuštenog pretjecanja koje na dvotračnim (npr. magistralnim) cestama trebaju biti zastupljene na najmanje 20% dužine ceste. Zone dopuštenog pretjecanja formiraju se na temelju potrebne dužine pretjecajne preglednosti. Preglednost pri pretjecanju (Pp) je razmak koji vozilo prijeđe za vrijeme opažanja situacije (vrijeme reakcije), povećanja brzine, pretjecanja i vraćanja na svoju prometnu traku. Preglednost pretjecanja definira se i kao minimalno omogućen razmak na kojem vozač vozila koji namjerava preteći sporo vozilo ispred sebe može uočiti vozilo koje dolazi iz suprotnog smjera. Omogućivanje potrebne dužine pretjecajne preglednosti veoma je važno zbog postizanja razine usluge i sigurnosti prometa na cestama.