Cilj ovog rada bio je istražiti utjecaj komunikacije HDS ZAMP-a na oblikovanje percepcije šire javnosti o autorskim pravima te utvrditi koliko je ona senzibilizirana na pojmove autorstva i poštivanja autorskih prava. Pokazalo se da je nerazumijevanje za ovu temu upravo rezultat neznanja zbog specifičnosti sustava kolektivnog ostvarivanja autorskih prava i neadekvatnog komuniciranja materije sa internim i eksternim javnostima. Radi provedbe istraživanja korištene su metode dubinskog intervjua i analize sadržaja kojima se pokušalo utvrditi stanje prije i poslije osnivanja Sektora za komunikaciju. Dubinski intervju proveo se elektronskim putem što je na određeni način utjecalo na objektivnost danih argumenata, ali isto tako pružilo temeljiti uvid u komunikacijsku strategiju same organizacije. Dobivene tvrdnje, razmišljanja i stavove vrednovalo se kao relevantne podatke potkrijepljenih dodatnom analizom sadržaja kojima su naposljetku potvrđena postavljena istraživačka pitanja u ovom radu. Utvrđeno je da se pažljivim biranjem načina na koji se upravlja komunikacijom i naplaćuje korištenje autorskih djela, prilagodbom poslovne politike svijetu koji se sve brže mijenja i brzim reakcijama, osigurava dobro upravljanje i dugoročna konkurentska prednost u regiji ali i na globalnom tržištu. Mapiranjem kreativnih i kulturnih industrija kroz studiju Ekonomskog instituta koja je bila dio šire kampanje “Kreativna Hrvatska 2015.” uvidjelo se da glazba i kreativne industrije općenito imaju i značajan ekonomski potencijal. Komuniciranjem kreativnih industrija i autorskih prava kao značajnih poluga gospodarskog razvoja zemlje, omogućava se ostvarivanje adekvatne naknade za korištenje i potiče daljnji 57 razvoj glazbenog stvaralaštva. Kao važan stup te kreativne industrije prepoznat je upravo HDS i sustav kolektivne zaštite ZAMP-a koji pokazuje kako u okruženju u kojem kvaliteta više ne košta mnogo, plasman proizvoda i naplata njegovog korištenja postaje jako važan segment održanja kulturnog identiteta, a glazba koja generira sadržaj kulturne baštine u konačnici stvara odgovorno, svjesno i slobodoumno društvo koje će pridonijeti nacionalnom identitetu države te staviti kulturu i umjetnost u sam vrh gospodarske djelatnosti.