Ovaj rad razmatra način na koji je propaganda od strane Nacionalsocijalističke stranke u Njemačkoj kroz jedan totalitarni sustav od kolijevke pa do groba poticala produbljivanje antisemitizma koji je bio rasprostranjen i prihvaćen do neviđenih mjera u njemačkom društvu. Propaganda je u tom totalitarnom sustavu zahvaćala sve slojeve društva, ni spol ni uzrast nisu bili dani uvjeti već je širila govor mržnje putem slikovnica za djecu, školskih udžbenika, dnevnih novina, razglasa, javnih nastupa, radija, kinematografije, itd. Ovaj rad u prvom dijelu će ponuditi pregled rasne ideologije na kojoj je antisemitizam počivao. Zatim u dugom dijelu slijedi pregled ključnog pojma antisemitizam. U trećem dijelu dan je pregled organizacije koja je u sklopu NSDAP-a bila zadužena za propagandu: Ministarstvo propagande i javnog prosvjećivanja te pregled pojma propaganda i primjeri nacističke propagande. Postavlja se pitanje što je to uopće propaganda i na koji način je ista iz onog tradicionalnog antisemitizma koji je bio rasprostranjen diljem Europe i šire uspjela dovesti do toga da se nije previše pitanja postavljalo ni onda kada je na snagu stupila politika uništenja. Nastoji se prikazati način na koji je propaganda u Njemačkoj za vrijeme vladavine NSDAP-a, posebno u ratnim godinama 1939.-1944., nastojala promicati antisemitsku kampanju do mjera nezabilježenih u povijesti čovječanstva.