Smrtna kazna postojala je od samih početaka ljudskog života, a ona je najteži oblik sankcije unutar kaznenog zakonodavstva država. Također, jedno je od najizazovnijih pitanja u pravosudnim sustavima diljem svijeta, a karakteriziraju ga politička, pravna te moralna pitanja koja dijele društvo. Njena se uporaba tijekom vremena smanjila, no nije se ukinula. Smrtna kazna se u sadašnjosti provodi u državama poput Sjedinjenih Američkih Država, Kine, Saudijske Arabije, itd. Njena upotreba u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj, koja je bila dio SFRJ, trajala je do njenog osamostaljenja, točnije do 1990. godine. Smrtna kazna bila je sastavni dio zakonodavstva Jugoslavije, a tijekom 1970-ih godina zakoni su se postrožili te je ona bila nešto češće korištena. Tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća u društvu dolazi do većeg zanimanja za ljudska prava što je rezultiralo većem protivljenju njenog provođenja. Jača pokret abolicionizma u svijetu pa tako i u Jugoslaviji. Njenom je ukidanju pogodovala situacija u kojoj su se države nalazile. Naime, došlo je do sloma najvećih komunističkih saveza država te su se brojne države okrenule demokratizaciji i liberalizaciji. Hrvatska se sve više okretala Zapadu, a na njenu odluku o ukidanju smrtne kazne utjecaj je imala i Katolička Crkva koja joj se sve više protivila. Hrvatska je, uz Sloveniju, bila jedna od prvih zemalja koje su ukinule smrtnu kaznu svojim osamostaljenjem što govori o njihovoj želji da krenu novim putem koji je bio fokusiran na zaštitu ljudskih prava i sloboda.