Europskoj migracijskoj krizi koja je započela 2015. Godine i još uvijek traje svjedočimo uglavnom putem medija. Upravo iz tog razloga važno je obratiti pažnju na razumijevanje medijske uloge i utjecaja na oblikovanje prikaza “stvarnosti” koja se odnosi na izbjeglice i migranate. Javni interes za migracijsku krizu eskalirao je nakon što je u medijima objavljena slika trogodišnjeg dječaka Aylana. To je izazvalo veliku tugu i suosjećanje s izbjeglicama i migrantima izrazi čega su se nezaustavljivo širili preko društvenih mreža. Suprotno ovom primjeru, teroristički napadi u Parizu rezultirali su prilično negativnom reakcijom javnosti o izbjeglicama i migrantima koji bježe iz Sirije. Zadaća je ovog rada prikazati i usporediti vizualnu komunikaciju na društvenim mrežama vezanu za ova dva događaja, koristeći najnovije metode uzorkovanja iz velikih baza podataka (Big Data) uz pomoć programa SMTAS (Social Media Tracking Analysis System). Cilj je pružiti dublji uvid u medijsko portretiranje izbjegličke krize kroz analizu fotografija podijeljenih na Twitteru. Središnje istraživačko pitanje je na koji su način mediji izvještavali o izbjeglicama i migrantima kroz vizualni narativ, prikazujući ih kao žrtve ili kao prijetnju, kroz humanitarni ili sigurnosni medijski okvir (engl. framing). U ovom istraživanju jedinica analize je objava na Twitteru i fotografija najistaknutijih medija izabranih na temelju dosega publike. To su Time magazine, Independent, New York Times, Guardian i CNN. Zastupljene su tri kategorije fotografija koje se najčešće ponavljaju: (1) individualna reprezentacija, (2) gupna reprezentacija i (3) situacijska reprezentacija. Kroz prizmu analize vizualnih narativa ovo istraživanje dekonstruira fotoreporterske tendencije u medijskom praćenju izbjegličke krize, otkrivajući kako nisu utjecale na formiranje javnog mijenja i promjenu stavova.