| Sažetak | Promjenom paradigme visokoga obrazovanja (VO) u globalnom kontekstu javna se sveučilišta sve više okreću razvoju internacionalnih aktivnosti. Internacionalizacija može predstavljati komparativnu prednost sveučilišta, koja razvijena kroz specifičnu inovativnu stratešku odrednicu (nišu), može postati osnova sveučilišne politike koja se provodi i implementira u različitim policy arenama. Što je sveučilište inovativnije u izboru i razvijanju ove specifične niše, ono ima veće razvojne mogućnosti te postaje kompetitivnije.
Cilj je ovoga doktorskoga rada istražiti utjecaj globalizacije na internacionalizaciju javnih europskih sveučilišta. Pritom se u glavnoj tezi rada tvrdi da se promjenom paradigme visokoga obrazovanja u globalnom kontekstu javna sveučilišta sve više okreću razvoju internacionalnih aktivnosti (npr. Knight, 2008; Teichler, 2009; Kehm, 2003; Van der Wende, 2001) ali pritom odabiru različite specifične strategije (niše) internacionalizacije, dok se u postavljenoj hipotezi kaže da razlike između nacionalnih konteksta i načina na koji države upravljaju financijskom i ekonomskom krizom utječu na razlike u strategijama internacionalizacije pojedinih javnih europskih sveučilišta. Nacionalni kontekst pritom obuhvaća različitosti u tradiciji, kulturi i povijesnoj ulozi države u kojoj sveučilište djeluje, što sve utječe na razlike u nacionalnim strategijama internacionalizacije i strategijama koje u ovom području razvijaju javna sveučilišta.
Budući da u literaturi ne postoji opće prihvaćena definicija globalizacije, internacionalizacije i europeizacije u području visokoga obrazovanja, niti suglasje o njihovom međusobnom odnosu te indikatorima koji ih determiniraju, provođenju komparativne analize triju studija slučaja u svrhu istraživanja utjecaja globalizacije na internacionalizaciju javnih europskih sveučilišta u ovom je doktorskom radu prethodilo empirijsko istraživanje putem delfi metode među stručnjacima širom svijeta. Minimalne definicije triju pojmova i indikatori globalizacije i internacionalizacije u području VO-a, dobiveni empirijskim istraživanjem provedenim putem delfi metode na temelju konsenzusa među ekspertima, poslužili su kao osnova komparativne analize triju studija slučaja (tri sveučilišta – Beč, Lausanne, Granada; u trima državama – Austrija, Švicarska, Španjolska), koja je provedena na temelju istraživačkog modela posebno osmišljenog za potrebe ovoga doktorskoga rada.
Na temelju uvida dobivenih komparacijom triju studija slučaja u radu je utvrđen utjecaj globalizacije na internacionalizaciju javnih europskih sveučilišta, čime je potvrđena glavna teza ovoga doktorskoga rada. Također, analizom je utvrđeno i da su različiti nacionalni sustavi VO-a i specifične VO institucije na različit način odgovorili na promjene nastale djelovanjem faktora s globalne i međunarodne razine, koje se vezuju uz zadnji val globalizacije. Sukladno tome, moguće je reći i da su različitosti u prilagodbi ovim promjenama utjecale i na različitost sveučilišnih politika internacionalizacije te na različitost strateških dokumenata koje su u ovom području razvila tri analizirana sveučilišta.
S obzirom na činjenicu da se nacionalni kontekst u hipotezi vezivao uz različitosti u tradiciji, kulturi i povijesnoj ulozi države, zbog čega je u analizi trebalo provjeriti je li moguće utvrditi poveznice između specifičnih strateških odrednica (niša) internacionalizacije u ovom području na Sveučilištu u Beču s tradicijom i politikom Austro-Ugarske Monarhije, na Sveučilištu u Lausanni s politikom neutralnosti, a na Sveučilištu u Granadi sa španjolskom kolonijalnom politikom prema Sjevernoj Africi, na temelju analize ovakva izravna poveznica u službenim dokumentima nije utvrđena. Ipak, kroz intervjue i boravak u trima sveučilišnim sredinama, utvrđeno je da je specifične strateške odrednice internacionalizacije moguće vezivati uz pojedine karakteristike koje se mogu smatrati povijesnim, kulturalnim i tradicijskim 'ostacima' ili tekovinama spomenutih koncepata, koji su danas, pretvoreni u nova, suvremena obilježja, ipak prisutni u samoj srži triju sveučilišta.
Zaključno, kroz uvide dobivene komparativnim istraživanjem putem istraživačkog modela utvrđen je utjecaj financijske i ekonomske krize na sveučilišta u Španjolskoj, što je onda bilo moguće povezati i s provedbom sveučilišne politike u području internacionalizacije te aktivnostima i inicijativama Sveučilišta u Granadi u okviru strategije internacionalizacije, što se posebno očituje kroz izrazitu okrenutost programima za koje postoji osigurano financiranje na EU razini (npr. Erasmus+ program). Suprotno tome, uvidima nije utvrđeno postojanje utjecaja financijske i ekonomske krize na strategije internacionalizacije Sveučilišta u Beču i Sveučilišta u Lausanni te na njihovo djelovanje u ovom području. |
| Sažetak (engleski) | Although according to the opinion of many researchers universities have been among the most globalised institutions (Marginson and Considine, 2000: 8) historically, in last decades universities have had to adapt to many changes under the pressure of the last wave of globalisation (e.g. increased competitiveness, high importance of rankings, new forms of international activities, use of new communication technologies in teaching and learning, etc.). The processes that universities use to adapt to the pressure of globalisation tend to include: new strategic determinants and policies, new organisational and governance models in order to achieve greater competitiveness and better rankings results, the search for alternative and additional sources of financing due to the decrease in public funding allocation, the development of new concepts and activities with an international dimension, the establishment of new partnerships, the development of various models for international collaboration, etc. (for example, see publications by Frølich, Gornitzka, Kehm, Knight, Maassen, Neave, Stensaker, Teichler, Van der Wende, etc.).
The aim of this PhD thesis is to explore the impact of globalisation on the internationalisation of European public universities. This primarily includes verifying the main thesis that by changing the paradigm of higher education (HE) in the global context, public universities are increasingly turning to the development of international activities (eg. Knight, 2008; Teichler, 2009; Kehm, 2003; Van der Wende, 2001), but they choose different internationalisation strategies. Internationalisation can be a comparative advantage of the university which, developed through specific innovative strategic orientation (niche), becomes the framework for the official university policy implemented in different political arenas and communicated to stakeholders at all levels. This niche can be based on tradition, culture and the historical role of the state in which the university operates. More the university becomes innovative in the selection and development of this niche, it gets better development opportunities and it can achieve greater global competitiveness. Therefore, this project is secondly oriented on verifying the hypothesis that differences between national contexts
xi
(tradition, culture and historical role of the state) and the ways in which countries manage the economic and financial crisis, affect the different selection of internationalisation strategies of European public universities.
Since scientific understanding of internationalisation have changed over time, this term is today widely understood as a broad umbrella term that covers many dimensions, components, approaches and activities (de Wit and Hunter, 2015: 45). However, in the literature there is no specific answer what is exactly globalisation in HE, what are the pressures of globalisation in HE field, what do we mean by the internationalisation of universities and where and how does Europeanisation fit in. Literature has offered various definitions of these three terms and their mutual relations (for example, see publications by Altbach, de Wit, Knight, Marginson, Rhodes, Robertson, Scott, Stromquist, Sawir, Teichler, Van der Wende), and the researchers in the field of HE adopted various approaches to its operationalisation (see Knight, 2008; Teichler, 2004, 2009; Marginson i Van der Wende, 2007; de Wit, 2010, etc.)
Although this PhD project is dealing with the impact of globalisation on the internationalisation of European public universities, a theoretical concept of Europeanisation is also included in the theoretical framework. The Bologna process, which highly promotes internationalisation policies and efforts, as well as other European initiatives in HE, some researchers consider to be linked with the Europeanisation in HE and therefore all three terms are analysed and discussed in this project.
There are two gaps in literature that this PhD project addresses: the problem with the lack of generally accepted definitions of globalisation, internationalisation and Europeanisation and their mutual relations in HE, as well as their indicators; and the lack of projects which use analysis of the role of the context in HE field in order to explore differences between individual national (and subnational) policies.
This PhD thesis had three main objectives: (1) to explore the impact of globalisation on the internationalisation of European public universities; (2) to analyse the factors that determine and redefine the characteristics of internationalisation of universities and factors that indicate the degree of policy change in strategies of HE institutions and national HE policies; (3) to explore the differences in national contexts and ways in which countries 'filter' globalisation pressures and the impact of financial and economic crisis, which affects the characteristics of national HE policies and university strategies in the field of internationalisation. In order to fulfil these goals, triangulation of literature review and empirical research was used. Therefore,
in this PhD project, two empirical researches were conducted: a Delphi method research and a comparison of three case studies. |
