Praktična primjena skupnih tehnologija javlja se 60-tih godina prošlog stoljeća s ciljem pronalaženja tehnološki sličnih dijelova i njihovim grupiranjem u skupine. Razlog njihovog razvoja leži u želji za skraćivanjem vremena proizvodnje, odnosno težnji za skraćivanjem vremena razrade tehnološkog procesa izrade. Razvojem računala dolazi i do razvoja CAPP sustava (Computer Aided Process Planning) koji u ovisnosti o pristupu omogućuje djelomičnu (varijantni pristup) ili potpuno automatiziranu(generativni pristup) izradu tehnoloških procesa izrade. Za razvoj CAPP sustava neophodno je načiniti odgovarajuću bazu podataka u kojoj će biti specificirane neophodne datoteke (CAD baza podataka, strojevi, rezni alati itd.), a upravo u segmentu modificiranja i kreiranja datoteka primjenjuje se skupna tehnologija jer klasificiranjem i grupiranjem pojedinih geometrijsko-tehnološki sličnih dijelova dolazimo na jednostavan i prikladan način do potrebnih podataka. Postoje četiri osnovne metode skupnih tehnologija:- vizualna metoda – koja se temelji na grupiranju izradaka u ovisnosti o njihovoj geometrijskoj sličnosti,- analiza toka proizvodnje – gdje se grupiranje temelji na informacijama iz Plana izrade,- sustavi klasifikacije i označavanja – gdje se dijelovima dodaju određene kodne oznake koje opisuju njihove konstrukcijske i tehnološke značajke,- cluster analiza – koja nizom matematičko-heurističkih postupaka dijeli osnovni skupu homogenije podskupove. Također razvojem računala, skupnih tehnologija i CAD/CAM/CAPP sustava javljaju se standardi koji omogućuju razmjenu podataka između različitih sustava i omogućuju automatizirani proces izrade dijelova. U praktičnom dijelu je razvijen sustav klasifikacije i označavanja koji se koristi zadobivanje osnovnih podataka koji će kasnije biti potrebni u algoritmu, dok algoritam u kombinaciji s CAD/CAM sustavom služi za definiranje oblika osovine i za određivanje volumena za odstranjivanje, odnosno redoslijeda operacija.