Cilj ovog rada je bila razrada postupka umjeravanje etalona pravog kuta. Pri tome se željelo doći do takvog postupka koji bi bio što je moguće lakše provediv, sa opremom koja je bila dostupna u Laboratoriju za precizna mjerenja dužina Fakulteta strojarstva i brodogradnje. Traženi je postupak morao sadržavati provjeru svih onih karakteristika koje nalažu važeće norme za etalone. U zadatku se, kao predmet umjeravanja koristio čelični kutnik sa naslonom, te se razvijeni postupak umjeravanja odnosi na tu grupu etalona pravog kuta. U uvodnom dijelu se ovaj rad bavi samim pojmom kuta, njegovom definicijom i mjernim jedinicama. Zatim je dat i pregled kutnih etalona, sa posebnim naglaskom na etalone pravog kuta, koji su detaljnije obrađeni kroz prikaz normi koje definiraju njihove karakteristike i sa kratkim tabličnim pregledom etalona dostupnih na tržištu po njihovim proizvođačima. U drugom je poglavlju dat kratak taksativni pregled glavne opreme Laboratorija za mjerenje dužina FSB-a koja se odnosi na mjerenje kuteva. Treće poglavlje se bavi razmatranjem odabira i provođenja onih mjernih postupaka koji bi morali biti provedeni da bi se utvrdila dva osnovna parametra propisana normama za etalone pravog kuta – odstupanja od okomitosti (to jest utvrđivanja kuta među stranicama kutnika) te odstupanja od pravocrtnosti njihovih mjernih površina, te analizu i interpretaciju dobivenih rezultata mjerenja. Odabir metode umjeravanja je obrazložen u četvrtom poglavlju. U zaključku je dat kratak rezime rezultata mjerenja, te su opisani neki uočeni problemi i poteškoće u pri izvođenju mjerenja, te moje subjektivno mišljenje o tome kako bi se u budućnosti razrađeni postupak umjeravanja mogao poboljšati.