Brušenje je vrlo značajan postupak obrade odvajanjem čestica koji je oduvijek poznat po svojoj točnosti i kvaliteti obrađene površine. U prošlosti brušenje se koristilo samo kod završne obrade za dobivanje visoke kvalitete, no razvojem tehnologija i novih materijala, brušenje dobiva novu dimenziju obrade odvajanjem čestica, a to je visoka proizvodnost. Tako danas postoji širok spektar postupaka obrade odvajanjem čestica koji istovremeno postižu visoku kvalitetu i visoku proizvodnost, pa sama primjena pojedinih postupka postaje neodređena. U ovom radu bit će navedeni i opisani neki suvremeni postupci brušenja orjentirani na povećanje proizvodnosti. Detaljnije će biti opisan postupak dubokog brušenja, te će se za konkretnu brusilicu eksperimentalno odrediti granična proizvodnost, odnosno granični učin brušenja s obzirom na reznu površinu brusa za dva različita materijala obratka. Granični reducirani učin brušenja Qgr-br, predstavlja vrijednost reduciranog učina brušenja kod kojeg još ne dolazi do neispravnog brušenja i kod kojeg ne nastaju pogreške brušenja, a njegova se vrijednost može odrediti samo provođenjem eksperimenta.